Ovo će vjerojatno biti jedan kratak blog obzirom da ću morati na prvu pomoć Dotična je naime dogurala i do toga u auto školici.
Još sam u čudu od jučer koliko neki ljudi mogu biti nezainteresirani, odnosno provesti sat i pol slušajući materiju od 15ak stranica (budimo realni, govorimo o maloj bilježnici a i to nekoj sa velikim proredima) i upamtit skoro pa ništa?! Ne znam da li je to glupost na djelu, hormoni, nemogućnost koncentracije, ali nekako mi se čini da je za takve stvari dovoljno biti budan. Možda sam malo nepravedna jer ja ipak imam neku medicinsku naobrazbu, ali heloou, pa nije to sastaviti space shuttle.
Ponekad me ludo zanima čime se bavi ta grupica mlajahnih ljudi (za sebe znam ...valjda)
Sutra se vraća šefovski kadar pa neće biti više zabušavanja. A tjedan je počeo tako obećavajuće Uopće ne želim komentirati svoj nerad zadnjih par dana. Što da kažem, grize me savjest. S druge strane, naspavana sam
Još da sam bar bila korisna pa nešto pospremala po kući možda bi me savjest manje pekla, ali osim kuhanja i povećavanja općeg kaosa u stanu ništa
Naravno da se i moj državni kiseli. Tek sam danas zapravo počela učiti. Prošla zakon o radu u sat vremena i odlučila da moram malo odspavati da se bolje primi
Već vidim kako uzimam godišnji na dan budala i ubijam se 2 tjedna, jer budimo realni....samo budale uče. Pametni se ubijaju učeći
Svima kiss i hug, meni jedno čudo, a I.-u dobro raspoloženje nakon predstave jer ga čeka iznenađenje
Post je objavljen 22.03.2007. u 18:22 sati.