Marketing
"Treptanje"
Potaknuta postom Nilo opet ću se po tko zna koji put ovdje baviti ženama i muškarcima. Zapravo, ipak malo više ženama, jer to mi je područje puno poznatije s obzirom da koliko se god trudila shvatiti muškarce (možda najviše iz sebičnih razloga – da ugodim sama sebi 
) puno bolje mogu razumjeti spol kojem pripadam.
Možda čak tema i nisu odnosi spolova koliko pitanje kako doći do nekog cilja kojega želimo ostvariti. Evo uzmimo primjer – pranje čarapa koje se vucaraju po podu. Pretpostavimo da je žena iz te priče ona kojoj čarape na podu smetaju, dok je muškarcu skoro pa svejedno hoće li biti oprane do onog trenutka do kada u ladici ima još čistih. Dakle, ako je ženi cilj da čarape budu oprane, a da ih ne ide prati sama postavlja se pitanje – na koji način to ostvariti?
Da, krasno bi bilo kad bi se podrazumjevala idealna preraspodjela poslova, štoviše ne bih imala ništa protiv i da se ode korak dalje i da cijeli dan odmaram na kauču gledajući filmove, sa zdjelom kokica i podignutim nogama dok poslove obavlja netko drugi. Ali treba ipak biti realan. Zato, rekla bih da postoje 2 moguća scenarija.
Prvi je onaj da se želimo izboriti za svoja prava načinom «daj operi te čarape, nemam ti ih namjeru prati». On će se sigurno odmah pretrgati, jer baš voli kad mu se naređuje.
Drugi način je «treptanje». E sad, to «treptanje» neke bi (feministice) sigurno shvatile kao svojevrsno potčinjavanje žene pred muškarcem. S takvim se tumačenjem nikako ne bih složila. Kao prvo, nema tih čarapa i «čarapa» radi kojih bih nekome bila potčinjena. Drugo, to nije prodaja tipa dajem onu stvar za vožnju u BMW-u. I treće, ljudski pristup uvijek bolje prolazi od onog «gestapovskog».
«Treptanje» naravno ne podrazumijeva tupo-glupi pogled, trep-trep lijepim (i eventualno našminkanim) očima i hihotanje koje nema veze s mozgom. «Treptanje» podrazumijeva 1001 mogućnost da na ljudski način privolite «drugu stranu» da nešto napravi i da se pri tome osjeća dobro. Skupa s vama. Također podrazumijeva i ono da ista ta druga (muška) strana može biti potpuno nesvjesna da je «obrađena». Podrazumijeva i ono da takav način malo po malo postane način življenja prema kojem se balans u obavljaju kućanskih i drugih poslova uspostavlja prirodno i neforsirano.
Da ne bi bilo zabune, isto je moglo biti i u obrnutoj situaciji – da je ona neuredniji tip, a da čarape smetaju njemu.
Naravno da je bitno i o kakvim se osobama radi, jer postoje one (osobe – žene i muškarci) s kojima je nemoguć bilo kakav dogovor, kompromis, suradnja. No s takvom, iz svoje perspektive, ne vidim ni da je moguć suživot. Kada se radi o dvoje normalnih, zdravorazumskih ljudi koji se međusobno poštuju, toplina, nježnost, iskrenost i potreba da budemo od pomoći ili da nam se pomogne nešto je što svi volimo osjetiti i što nam se uvijek na isti način vrati natrag. Baš kao i ono suprotno od toga.
p.s. Mislim da sam ovladala treptanjem koje za posljedicu ima da u kućnom ambijentu pojedem jako dobar pomfri, a da sama ne prilazim ni šparhetu ni fritezi.
Post je objavljen 20.03.2007. u 22:52 sati.