ovaj post želim posvetiti osobi koja je u zadninjih 400 dana popunila moje srce,misli,i inspiracije za pjesme....osoba koju volim....kraj koje prolazim nezamjećeno
osoba za koju mislim sve najbolje iako znam da lažem iako znam da moj mozak o tome ne razmišlja na naćin kao i srce....ta osoba kao što sam rekla jednoj mojoj prijateljici: da ima 100kg i same pufice s bijelim vrhovima po cijelo cjelom cjelcatom tijelu i da se ne tušira ja bi osjećala jednako....voljela i nebila voljena....suze mi anviru dok pišem tekst no....to je moje na neki naćin prokletstvo i dar....znam s obzirom koliko je dugo prošlo od trena kad je on nešto probudio u meni znam....da neće ništa biti stoga ja mu želi svu sreću ovoga svijeta i nadam se da će nać osobu koja će ga jednako volit i koja će biti jednako jako voljena s njegove strane ....vjerujem da većina vas misli koji ovo idiot piše no to na neki naćin piše moje srce ugl....
jedna pjesmica a ja idem patiti sama ....
I suza upade
U ćašu punu vode
I krv poćne liti za njom
Iz svježih rana
Rijeći tuge kojim reza si moje tijelo
Veći izmoreno od tvojih
Dijela
Već istrošeno od svojih misli
No neće suza za krvlju poći
Neće suza za njom htjeti
Jer mrtvo tijelo ne plaće!!!!
Post je objavljen 20.03.2007. u 21:26 sati.