Betonskim prstima pletem čipku praznih poljubaca.
Tvoje usne odzvanjaju metalnim prizvucima mašte.
Misli skupljam u posudu riječi
koje se titrajima tijela stapaju u kartu naše bliskosti.
Tvoja ljepota nestaje u muklom zazivanju sebe
na koje ne odgovaram.
Prostirem ti kožu kao pokrivač od straha.
Nemoj zastati.
Tvoj će miris probuditi moju prazninu...
priđi joj.
Uđi u nju i raširi ruke...
Pozovi me u stvarnost gdje ću opet sklapati oči dok spavam.
Post je objavljen 20.03.2007. u 12:58 sati.