Evo, napokon sam stigao do toga da objavim novi post.
Htio sam napisati nešto o sluzi Božjem Petru Barbariću, no jedna mi je prijateljica ispričala nešto što sam osjetio da moram objaviti.
Dakle, jedna žena koja je bolovala od začepljenih vena (ili nešto tako, nisam toliko upućen u medicinsku prošlost), koju su doktori već sa potpunom sigurnošću otpisali, skupivši zadnje snage otišla je u Međugorje. Tamo je stala pred brdom ukazanja i ne znam odakle izvukla snagu, izula se, te se krenula uspinjati. Nakon nekog vremena posegnula je za tabletama koje je nosila, jer je morala svakih nekoliko sati uzimati po šaku kojekakvih tableta. U tom trenutku čula je glas: "Dijete moje, ne treba ti to. Ti si ozdravila."
Ostala je, naravno zbunjena. No, povjerovala je glasu kojeg je čula i nastavila sa svojim bosonogim usponom.
Kada se vratila u svoju sobu počela je razmišljati. Mislila je da joj se možda pričinjavalo ili da je sama umislila onaj glas. Posegnula je opet za onim tabletama, kada joj se opet javio glas: "Ali dijete moje, to ti ne treba. Ti si ozdravila!"
Kada je otišla na liječnički pregled, tim stručnjaka je utvrdio da je njezino stanje sasvim normalno. Nije bilo ni traga nikakvom začepljenu.
Tako je ona stojala u liječničkoj ordinaciji pred šačicom zbunjenih lica.
"Pa, gospođo, što ste vi radili?"
Ona je samo odvratila: "Moja Gospa me izliječila."
Neki su se liječnici počeli podsmijehivati, dok su neki međusobno dobacivali skeptične poglede koji su trebali značiti nešto poput: ma daaajjj!
U tom trenutku, iz hodnika, koji je bio zvučno potpuno izoliran od ordinacije, je ušla časna sestra, sjela pokraj ozdravljenice i rekla:
"Dijete, ja ti vjerujem."
Jedan čovjek koji je bio teški bogopsovač otišao je jednom prilikom u Međugorje. Tamo je na ispovijed dospio kod nekog karizmatika svećenika.
Ušao je u ispovijedaonicu, kleknuo i pogledao svećenika.
Ovaj mu je pogled odvratio i stao mu govoriti o njegovom životu. Govorio mu je o tome kako je on bio u ratu i sl... Stvari koje bi samo sam taj čovjek mogao znati.
Prvo je zaplakao, te nakon toga se potpuno povjerio tom svećeniku i rekao za taj grijeh bogopsovanja koji ga toliko muči.
On mu je na to odvratio: "Ti si svoj grijeh naslijedio. Ako želiš, možeš se toga riješiti. Trebaš ili moliti za unutarnje ozdravljenje svoje obitelji ili se moraš maknuti od njih."
Naravno, on je izabrao prvu alternativu.
Nakon ne znam koliko vremena molitve za unutarnje iscijeljenje počela su se događati čudesna obraćenja u njegovoj obitelji.
Sam on se potpuno riješio svoga grijeha, a njegovi najbliži, uključujući njegova brata, koji od krizme nije išao u crkvu, su doživjeli duhovni preokret i započeli živjeti pravim kršćanskim životom.
Eto.
Zaista, divna je milost Gospodinova.
Pozdrav u Kristu!
Post je objavljen 20.03.2007. u 10:58 sati.