Da si mojih suza vrijedan i da neću proći jeftino! Ma to se sve mi nadamo. . . Nakon dugo vremena vidjela sam frendicu iz osnovne! Odmah mi se žalila kako je plakala zbog nekog tipa koji ju ne šljivi ni 5 %! Žao mi je bilo, ali taj tip onda stvarno nije vrijedan njenih suza! Uvijek sve počne i onda završi, ali naravno mi plačemo! To se ne smije događati! Bar ne sad! Bilo je dosta svih onih proplakanih noći i jutara kada se neispavana probudim i vidim razmazanu olovku koja odaje umorne crte moga lica. U zadnje vrijeme stalno govorim kako treba samo gledati unaprijed a ne prošlost koja je većini bolna. Prve ljubavi, prvi izlasci itd. . .Uglavnom kod nekih ima više razočaranja nego onih lijepih stvari sa kojim bi se hvalili. Tako i ja! Ima lijepih stvari, prekrasnih. . . Ali ima i onih zbog kojih sam danima patila i radila stvari zbog kojih se sada kajem! Najteže je ljubav. Morate to priznati! Gledala sam cure oko sebe. Idu u 8 razrede, a vežu se previše za dečke koji će ih na kraju uvjeriti, zavesti i ostaviti. Ja sam jednom nasjela ali mislim da više neću. Ustvari nikad neću reći nikad. Treba imati cilj zašto živimo, a ne zbog jednog dečka koji ti zavrti pamet patiti i kasnije se kajati što si se podala. Stara mi često govori: Kada te iskoriste idu dalje a tebe ostavljaju samu kao u pustinji. Kako bi bilo da ostanem u pustinji? ? Ah ta pustinja mi se već dogodila! Bila je kao ispunjenje mojih snova ali onda počeo se pojavljivati pijesak koji je sve više dolazio sa vjetrom i tako zatrpao ono meni najmilije! Vjetar i sad puše i odnosi pijesak koji će možda vizualno nestati ali u srcu će ostati trag. Ponos mi je jači i toga se držim! Neću propasti ako sam sve izgubila! Ono što je bilo moje više nije, a ja što sam bila nečija više nisam. Snovi su mi lakši. Nema više noćnih mora koje su me budile i ostavljale me budne. Ali nema ni poruka u pola noći od kojih bi preokrenula sa očima ali imala nasmijano lice.
Sada sam se sjetila: Kaže se da ako što se više smiješ nećeš imati bora. Onda sam ja zajedno sa Snoopy zajamčeno bez bora.. . . Dosta tuge! Bila mi je kumica iz Slovenije, i bio je ovo prvi put da nismo pričale o prošlosti. Mislim jesmo ali ne onako da suze teku ili da se oči sjaje. Iako su se sjale od malo „soka“! Uglavnom super nam je bilo!! He he u autu! Evo pozdravljam vas sve! A kumi sretan povratak u Ljubljanu. Sjeti me se koji put! *pusa. . .vojim vas*
Post je objavljen 19.03.2007. u 19:05 sati.