Što sam u kavu stavila?
Iznutra kipuće. Gluposti se slažu jedna na drugu.
Hiberniramo. Volja otišla svojim putem. Skupljene
oči otkrivaju mrzak pogled. Otresito odgovaranje
na pitanja postavljena preko telefona. Propala
nadanja. Okretanje nečemu drugom. Flegmatičnost
na razini. Zapravo, samo zavaravanje drugih.
Održavanje reputacije nedodirljive. Ponekad ne mogu
vječno. Zatvorene oči s raznim gadostima na pameti.
Osvetoljubiva sam. Pokušat ću ti vratit duplo gore.
Gubljenje razuma s primjesama užitka
Ubrzano kolanje krvi kroz tijelo. Neodoljivost. Ruke
prebačene jedna preko druge. Crna vesta pokriva
morbidan natpis na majici. Kosa pala preko lica.
Pogled kroz mrak ka nadanju koje je napokon ispred
mene. Spušten pogled i cigareta u ruci. Nekako drugačija
pojava no zadnji put. Duža kosa. Gomila pitanja.
Odlazak. Pa opet dolazak. Bliskost na stepenicama s
crnim otiračem. Čudno upućen moj pogled. Pokušavam
ostati hladna, no baš i ne ide najbolje. Nekako me sve to
mijenja. Ne preuranjeno negativno reagiranje. Razum je tu.
Postoji negdje savršeno dobar razlog...
Opet kiša. Nemogućnost odlaska na neka lijepa
mjesta. Neprestano smijanje. Danas nekako
posebno. Dan je drugačiji. Malo ozbiljnosti, ljutnje,
zbunjenosti, no ipak, na kraju, jedan veliki smiješak.
Drskost zaboravljena. Ruke preko lica. Misli otplovile.
Post je objavljen 19.03.2007. u 16:44 sati.