Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/0angel0dust0

Marketing

...we all have wings, but some of us will never fly...

Image Hosted by ImageShack.usNisam imala bas vremena za post, postala sam okupiranija drugim stvarima...dovoljno dobra isprika?
Necu obrisat blog, makar pisala samo jednom mjesecno. Previse me dragih ljudi veze za sve ovo, iako se dosta stare ekipe raspalo, dolaze novi ljudi...a ja nemam vise toliko zelje za odgovaranje na komentare tipa „super blog“ and stuff..vjerujem da vas dosta to razumije.
U zivotu mi ide onako kako treba...samo mi je potrebna visa sila da se napokon natjeram na ucenje! Rodjendan mi je bio u petak, ali slavim 31.3 i priprema se veliki party...nas cetiri slavimo i iznajmljujemo jednu vilu, njima je 18, pa misle nesto ludo napravit...neznam jos nista, ali valjda nece bit pretjerane psihodelije po pitanju oblacenja jer zna se kakva sam ja..
U gradu je zadnjih dana dosta zanimljivo...organiziraju se razni koncerti, slusaone itd, pa se moze dobro zabavit i naplesat...ali skuzila sam da dolaze nove generacije, dok se ja jos osijecam kao dijete...?!
Evo situacije: dodje cura negdje 7.-8. razred do mene i pocne ispitivat gdje zivim, bla, i onda mi kaze kak se ja njoj super oblacim...u tom trenu sam se osjecala tak staro :( stajaznam...i ti isti se dan prije cude sto se ja na alternativni koncert sva sredim...wtf? mislim, takva sam...stajamogu...
Malo me zivcira kada su ljudi okupirani tudjum, a ne svojim zivotom. Ali to je vec toliko puta ispricana prica, pa da ne pametujem i ja sad tu...
U zadnjih mjesec dana su poginule dvije jako mlade cure...sto me zaprepastilo. Jedna je iz moje skole, a jednu sam poznavala s bloga..
I grozno je gledat taj blog, komentare, njen post napisan nekoliko dana prije nesrece...znam da je ona bila jedna od mnogih koji su prosli kroz moj blog...ali bila je jedna posebna osoba, kao svatko od nas, mlada, puna zivota... Niti malo kriva za svoju smrt.
Cura iz skole...atmosfera po hodnicima je bila katastrofalna nakon te tuzne vijesti. Bilo je tesko gledat moje frendice, koje su stvarno bile dobre s njom, u takvim trenutcima...jednostavno ne znam sto rec ljudima kada se tako sto dogodi. Nikad mi nitko, na srecu, nije umro od bliznjih...osim djeda kojeg nikad nisam ni upoznala..i macak koji je pobjegao...(ako je to ikome za usporedbu)..neznam kako je...
Ali i te situacije su mi pomogle da shvatim neke stvari... i onda shvatim da ne znam sto bi ja od zivota.. shvatim da mi fali ono propusteno razdoblje, jer sam iz djeteta postala odrasla. Fali mi „prijelaz“. Druzim se oduvijek sa starijim ljudima od sebe, koji su to prosli, a ja...ja sam za to ostala zakinuta. Zapocela sam dosta ozbiljnih stvari u zivotu kojih sam tek sad postala svjesna...i to me zbunjuje. Osjecam da sam previse mala za doticne velike odluke.
Ali zivot je takav, sam po sebi necija velika odluka...pa ako mi je vec mjesto tu...valjda ce se taj netko pobrinut i da mi pokaze pravi put...
Pozdravljam vas do sljedeceg posta!

na slici gelo, ja, jasna

Post je objavljen 18.03.2007. u 17:19 sati.