Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/venusinorion

Marketing

Chovjeche, ne idi malen ispod zvijezda

Image Hosted by ImageShack.us


Lijep mladich,svjetle kose i njezhne kozhe sjedio je na kamenitoj obali bistre rijeke. Ispirao je ranu koju mu je zadao bijesni Shkorpion. Miris krvi i Orionovo tuzhno lice privuklo je ples jedne nimfe. Pokazala je prstom na njegovu petu i pitala ga zashto je tako tuzhan, ipak je zhivot kratkog vijeka i on, sin velikog znanja bi trebao biti svjestan toga. No utjeha ljepushkaste nimfe nije nimalo pomogla. Pitanje koje se motalo u Orionovoj glavi je postajalo sve glasnije. On je hito znati smisao zhivota i smrti, zashto je bash njega taj srebrni Shkorpion smrtno ranio. Nimfa mu je htjela pomochi i poslala ga da potrazhi svoju sudbinu. Sudbina je slijed okolnosti kojom dolazimo do smrti i na taj nachin bi Orion trebao saznati zashto je morao umrijeti. Sklopio je ochi i svojim mislima lutao po carstvu triju bozhica koje su chule njegove brige.
Ushao je u prvu shpilju u kojoj je na hladnom kamenu sjedila slijepa starica i u ruci drzhala ljudsko oko. Pred sobom je imala ogromnu gomilu vune i kako je zapochinjala presti niti, pjevushila je o svemu onome shto je bilo. Primjetivshi mladicha stavila je oko na mjesto crne udubine i tudjom ga je zjenicom pogledala kao majka vlastito dijete. Uplasheni Orion nije smogao snagu da je zapita shto ga je muchilo, nije bilo niti potrebno, starica mu je pokazala prstom jednu sivu nit medju ostalom bijelom vunom i rekla mu da sljedi tu nit u drugu shpilju, te shto god da vidio na svom putu, nesmije ispustiti tu nit iz vida. Izvadila je oko i dala mu u ruke kako bi ga ponio sa sobom na svom daljnjem putu.
Stigavshi do druge shpilje ugledao je slichan prizor kao i u prvoj, slijepa starica koja je nastavljala zapochete niti i predila ih pjevajuchi pjesmu o svemu onome shto je sada. Latheza je znala da je Oriona poslala njena sestra Klota i pokazala mu pokretom ruke da pridje blizhe. Uzela je oko iz njegove ruke i istim pokretom se njime koristila kao i prethodna starica. Zatim je izvukla sivu nit medju ostalima i rekla mu da je to njegov zhivot te da ga dobro prati do njegova kraja, gdje che dobiti odgovor na svoje pitanje. Iznemogao od lutanja i straha, mladich je uzeo po drugi put oko i pratechi sivu vunu stigao i do posljednje shpilje.
Atropa ga je chekala, kratechi svoje vrijeme pjesmom o svemu onome shto che biti. Vidovitost oka mu je vech bila poznata i s nekom tugom ali i predosjechajem sjeo je na kamen do starice dok je ona vukla kraj njegove niti, tako i njegova zhivota.
Napokon je Orion skupio snagu i pitao je Atropu zashto je tu kraj, postoje i toliko duzhe niti, ali njegova je imala tako brz svrshetak. Odgovor na njegovo pitanje je bilo jednostavno, ponestalo je sive vune. On je ustao i bijesnio, lupao oko sebe i mlatio rukama. Jedini razlog za njegovu smrt je bio taj shto nema vishe sive vune, nije mogao vjerovati besmislenosti tog odgovora. Pa zar nisu mogle nastaviti njegov zhivot bijelom vunom kao shto ju imaju i svi drugi ljudi? Nakon nekog vremena smishljanja rjeshenja i trazhenja nade, uvidio je da ih nemozhe uvjeriti u svoju korist
No da bi ublazhile njegovu bol, tri su mu Moire pruzhile josh jednu priliku ili bolje recheno trunchicu nade, ako uhvati tog kobnog srebrnog Shkorpiona koji mu je okonchao zhivot oni che ga poshtedjeti i vratiti njegov sat zhivota unatrag. Tako su njegovo tijelo pretvorile u prah i posule po nebu.
I danas kada stojimo na balkonu i cheznemo za zvijezdama vidimo mladog Oriona koji u vjechnoj bitci zhivota i smrti lovi tu smrtonosnu zhivotinju. Samo onda kada ih budemo vidjeli u isto vrijeme,znat chemo da je Orion pobijedio sudbinu. No sve I da ga ne ulovi, njemu uvijek ostaje nada, ona che ga tjerati dalje i dalje, bez granica i ogranichenja, sve do slobode.



Posvecheno ZAMJENI ZA SIVO! :*


Post je objavljen 17.03.2007. u 21:19 sati.