Marketing
Gospodičnica, možete li mi se dići?
… Ja i dalje sjedim. Slušam mp3, pravim se da ne čujem.
Kroz 2 minute opet - «Gospodičnica, možete li mi se dići?»
(Ma kako da ne, ovo sam mjesto čuvala i grijala samo za vas!)
Ustajem brzinom svjetlosti i primam se za štangu tramvaja i prosljeđujem joj pogled pomahnitalog serijskog ubojice.
Baba me gleda… upija me očima…
Primjećujem na njoj dizajnerske naočale, crveni lak i ruž… i punđu, da – punđu. Kako sam samo to mogla zaboraviti.
'Bem ti starce po tramvajima kada idem na fax.
Tko ih tjera da se dižu tako rano i prave gužvu po javnom prijevozu kada ljudi idu u školu, na fax, na posao… kada imaju sto obveza i žure.
E da, baš kad se žurim negdje, počnu mi se plest pod nogama ili ih nikako ne mogu zaobići jer hodaju ko patke. Malo lijevo, malo desno, pa po sredini.
Obožavam kada se u tramvaju stanu kraj mene pa me nabijaju laktovima i torbama u rebra, kad mi se počnu nakašljavat i uzdisat kao da će svakog trena izdahnut.
A netom prije toga su trčali brže od geparda (lol, gepard je najbrža kopnena životinja i može se kretati do 115 kilometara na sat), tukli štapom sve ispred sebe i raskrčivali si put do sjedala.
Jednom je jedan stariji čovjek pametno rekao, kada mu se djevojka ustala – «Samo ti sjedi, vi mladi ste umorniji od nas, radite, i cijeli dan ste na nogama, u školi ili na poslu… a mi stariji … nama i treba ovo kao rekreacija…»
E pa dragi gospodine, pozlatile Vam se ove riječi… svaka čast.
Ja se dignem kad vidim zbilja stare i bolesne ljude, ali zašto bi se dizala ovim vitalnim.
Živcira me što mi mladi u njihovim očima ne možemo biti bolesni, umorni, na izmaku snaga.
Koliko puta sam graničila da se ne srušim a morala sam se dići nekoj dokonoj babi.
Neke znaju čisto provocirati. Jednom me jedna baba, sportski tip, u trenirci upitala da joj se dignem. A ja taj dan 8 sati na faxu, borim se da mi se oči ne sklope.
I ja da ću joj se dići, a ona – «Idem ja sada van, ostani sjedit. Samo sam provjeravala da li bi mi se ustala…»
U daljini je čujem kako mi psuje sve po spisku i spominje neki kućni odgoj… ma molim lijepo, zar je odgojeno da ona meni narušava moju privatnost u tramvaju!!
I tako bi mogla navoditi primjere u nedogled, jer mi se događaju svaki dan.
Zato ima jedna super taktika… uzmeš neku knjigu, skriptu… i praviš se da učiš, još se zakreneš prema prozoru… i mp3, slušalice u uši… i neka zapomažu do sutra.
p.s.-Hvala svima na lijepim komentarima... ;)
Post je objavljen 17.03.2007. u 19:20 sati.