Marketing
Konacno na pravom putu
Probudila sam se jutros s osmijehom na licu. Unatoc cinjenici da me ceka jutarnja generalka stana i da nisam otisla na pripreme.
Protekli tjedan bio je gotovo savrsen. Nije bilo gladovanja, nije bilo binganja. Iz toga proizlazi da nije bilo ni riganja.
Svjesna da se moram sama promijeniti, obecala sam si da cu jesti kad budem gladna. Uz obaveznu jabuku ujutro(dugogodisnja navika), doslovno sam se morala natjeravati da nesto pojedem. Ja, naime, nikad nisam gladna. Tako da sam na silu jela razne ab kulture, voce i povrce,ubacila sam dva cornya dnevno jer sam cijeli dan vani. Po prvi put u zivotu ne zamaram se planiranjem jelovnika prije spavanja. Unatoc svemu, i dalje padam na kilazi. Imam 47kg. Koliko god sam sretna zbog toga, ipak se brinem. Brinem se jer ne zelim vise ici down. Zelim ucvrstiti tijelo i uspjesno odrzavati 48kg. Moje omiljene dieselice broj 25 konstantno mi padaju i to me dovodi u pitanje gdje cu pobogu kupovati traperice, na djecjem!?
U utorak sam bila s frendicom na kavi i gustala u suncu i coli light. Najzgodniji frajer na svijetu trazio me broj. Naravno da mu ga nisam dala odmah, vec dan poslije. He he, pa nisam ja laka koka
!
Sms po sms, kompliment po kompliment i idemo u ponedjeljak na kavu. Ruke mi se tresu, imam leptirice u trbuhu i privremenu amneziju. Naime, ja kao da sam zaboravila da imam decka. Opet ce me moji nepromisljeni postupci stajati zivaca i glave, ali sto mogu kad sam takva. Zaljubljiva, prevrtljiva i zeljna adreanlina.
U zadnje vrijeme pola se grada okrece zamnom i moram priznati da uzivam u tome. Ne znam u cemu je stvar, ocito zracim.
Kako sam se odlucila promijeniti iz temelja, lazne prijatelje izbrisala sam iz zvog zivota. Bolje se osjecam jer konacno mogu biti iskrena.
Prosli sam tjedan polozila vozacki i trenutno sam u fazi kupovanja auta. Zapela sam za peugeot 207, ali na ono sto ja zelim(neka posebna boja) moram cekati oko 2 mjeseca
! Necu se uzrujavati oko takve sitnice, uzet cu tatin auto na dva mjeseca i bok.
Ostale su jos dvije stvari koje moram promijeniti, a prva je skola.
Ovo me vrijeme ocito lupilo u glavu i kao da zaboravljam da sam maturantica. Podhitno se moram uloviti ucenja, a to znaci manje ispijanja kavica cijelo poslijepodne.
Za dva tjedna idem u Rim i kad se vratim ostaje mi jos nesto vise od mjecec dana.
Veci problem je sto nema teoretske sanse da se pojavim na prvom satu.
Jednostavno moram popiti tu jutarnju kavu, a ranije dizanje ne dolazi u obzir.
Drugo-vjezbanje.
Posto nemam vremena za teretanu, odlucila sam vjezbati doma, uz Cindy. Sve pet, osim sto Cindy neumorno vjezba 45 min, dok ja izvaljena na kaucu pusim jednu za drugom!
Podsjetnk: Nazvati Ivani i konacno poceti trcati(ali ovog puta po nasipu, ne do prvog birca).
Raspisala sam se i ne primjecujem kolicino prasine koja se nakupila na monitoru.
Budite mi zdrave, lijepe i pametne!
Ljubim Vas
I da ne zaboravim: Šnina, molim te moju biljeznicu u ponedjeljak. I dodji na prvi
Post je objavljen 17.03.2007. u 08:54 sati.