Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/photopublika

Marketing

selo moje malo....



306

Uvod…
Negdje u veljači prošle godine sam skupio dosta nasušnih tolara (onda sam još radio u deželi) te se odlučio zaputiti put Ljubljane po fotić. S obzirom da mi se nekako ni dalo voziti, fino si ja skontam da bi mogao ić vlakićem. I stojim ja tak u Novome mestu na kolodvoru u redu,. Ispred mene jedno par osoba te jedan lik u punoj „planinarskoj opremi – gojzerice, šuškavac, stari ofucani ruksak, one pumperice hlače…“. Stojim ja tak zrakam po unutrašnjosti zgrade, kada taj planinar počne na sav glas komentirati „Joj kak je to skupo, kako si uopće ljudi mogu priuštiti vožnju vlakom? Idem ja rađe pješke…“. Okrene se on i onak demonstrativno napusti kolodovor. Onak na prvu si pomislim, možda mu je vlak poskupil pa je prekrat s lovom..

Nastavak…
Prije par dana sam ulovio jedan posao, brošuru za „Društvo za razvoj tolerancije“ iz Novog mesta. Fino odem s vlakićem do Dobove, nađem se s voditeljicom društva pa se sjednemo da vidimo kaj i kak napraviti. Nakon kaj smo prošli materijale, malo smo se zapričali jer je suosjećala sa mnom. Naime iz Dobove za Zagreb je broj vlakova generalno izreduciran, te ako ga zakasniš onda si u situaciji da moraš iznenada nekako ubiti 3-4 sata,. Tako je nekako priča završila na vlakovima. Počinje meni ona objašnjavati, kao u nekom uvodu, kak ima strica, veseljaka, sivu eminenciju obitelji, te da je s njim uvijek zanimljivo jer nikad ne znaš kam te more odvesti ili kakvo ti veselje pripremiti. Tako je on jednom krenuo na neko otvaranje planinarskog doma. Isplanirao si je on i vrijeme polaska i rutu, ali nije znao cijenu vlaka za destinaciju, što je njemu kao pješaku ljubitelju kapljice značajan faktor da zna koliko novaca može pretvoriti u gemište. Tako on dođe na kolodvor, čeka uredno u redu za kartu, dolazi na redi i pita informativno za cijenu. No da ne bi sve bilo tako formalno, i jednostavno, morao je izvesti predstavu kako je to skupo i kako je bolje iči pješke, nego se voziti vlakom….

Kraj…
Onak sam ju pogledao, zavrtio si film unatrag i pomislih si fakat kak je svijet mali…





Post je objavljen 16.03.2007. u 19:27 sati.