Što nas to čini ljudima?
Instikti, emocije, mudrost, snovi....... Ima nas svakakvih...hrabrih i bojažljivih, sretnih i spretnih, sanjara, i onih vječno budnih promatrača okom snajperista(ti su najgori, jer provode život čekajući nevolje)...
Ima nas koji vjerujemo......u vjeru i nevjeru.....ima nas koji tražimo, pitamo, iako znamo da možda i ne bi znali što s tim odgovorima.....
Ima nas raznih, i nevjerovatno istih, stranaca nastanjenih u nama samima...
Imala sam sreću, dok sam bila bolesna, i trebala liječenje u Zagrebu, susresti anđela.....
Gospođa Ankica, koju nikad nažalost nisam ni srela, nego je preko neke treće linije ona saznala za mene,i moju nevolju, te mi nesebično ponudila svoj stan u sred grada na korištenje meni i mužu, na koliko god nam treba.....
To nam je tako puno značilo, jer u cijeloj zavrzlami, samo mi se još trebalo mislit gdje ćemo, odnosno gdje će Zakoniti sve te dane dok sam ja u bolnici.....
Stvar je u tome, što ta žena jedva da je znala moje ime, nije znala ni kako izgledam, postupila je samo po instiktu što me moja teta ,koja nju poznaje ,toliko jako voli....
Ne samo to, ona je nama stalno telefonirala, raspitivala se može li još nešto uraditi za nas, i kakvo je moje stanje.......bila je pravi anđeo.....
Jučer je teta Ankica i službeno dobila krila.....sklopila je iznenada svoje oči u 55.-oj godini svog života....izdalo je to preveliko srce.....prepuklo od dobrote, i stopilo se s nebom samim....
Na žalost, nikad se moje oči nisu susrele s njenima-tako je valjda Bog htio, nikad joj nisam stisnula ruku, ali joj ovim putem želim odati počast.....
Jer želim da svi znaju, kako sam upoznala anđela, preko njenog djela i nesebičnosti, preko njenog majčinskog odnosa prema meni, preko svetosti te žene u tijelu smrtnika....
Neka joj Bog podari raj koji je životom zaslužila i neka je molitve ljudi koje je zadužila kupaju zahvalom u vječnosti......
Snivaj u miru, anđele.....
Post je objavljen 16.03.2007. u 17:06 sati.