Da..da ne ispadne da mi je savrseno u zivotu imam se i ja pozaliti na neke stvari:) A zapravo niti zelim da bude savrseno..sve i da se moze..nema nikakvog gusta u tome..da imas sve sto zelis, da nemas briga, da nema inenadjenja, uzbudjenja..i te fore..avanturist sam u dusi:)
Sto se tice mog zdravlja...hehe..ima toga...prvo...kicma moja najdraza...operirana prije godinu i 3 mjeseca, a kao da je bilo jucer...zar je vec toliko vremena proslo? Operirala sam je 22.12.2005. u Rijeci..na Susaku...nije me bilo strah. Ni najmanje. Ljudi su mi se divili neki na mojoj hrabrosti. Umijesto da oni ohrabruju mene ja sam ohrabrivala sve njih oko sebe:) Sigurno da sam se malo bojala u sebi...ali...stvarno me nije bilo strah i jedva sam cekala da se to vise zavrsi i da se prekine ta prejaka bol u ledjima i lijevoj nozi. Od ta 2mjeseca sto sam lezala u krevetu sa minimalnim micanjem i trpljenjem strasnih bolova bilo mi je svejedno sta ce mi napraviti samo da me to prestane boljet vise. Jer stvarno je bolilo. I evo, mogu rec da ama bas nikome ne bih htjela tako nesto da se dogodi.
Ali unatoc svim tim bolovima, svemu negativnom sto se dogodilo zbog te operacije...ponovila bih ponovno sve to...zasto? Zato sto, da nisam morala pauzirati godinu, nebi nikada postala ovisnik o netu i chatu i vjerojatno ne bih upoznala mog Alexa....vrlo vjerojatno...mislim, nikad ne znas, mozda bi nam se putovi sreli ali...:)
Zajebano je to sa kicmom. A posto sam bila jako optimisticna i vjerovala da ce me to brzo proci nisam isla odmah kod doktora..a i n eznam kako bi isla kad me bolilo ko sam vrag, kad mi je odlazak na wc bio prava muka da sam pila toliko malo samo da ne bi morala ici na wc. Nakon mjesec dana lezanja sam otisla nekako...jedva kod doktora...pregledao me kako dolici jednom doktoru i odmah je posumnjao u cemu je problem i poslao me na magnetsku rezonancu ( inace se moze umrijet dok dodjes na red za nju, ali tata pozna jednog doktora tamo u bolnici pa me preko njega narucio u roku tjedan dana) - inace mrzim bilo sta preko veze, ali za ovo me cisto boli briga,moje zdravlje je u pitanju! Da me nije uspio narucit vozili bi me u Zagreb...a to bi bila avantura hehe. Bolna nadasve. Onaj rijecki blesavi PRIMARIJUS - ako je to primarijus onda sam ja netko tko nisam- kod njega sam to ljeto prije operacije bila na pregledu...znate kako je pregled izgledao? Sad cu vam ja rec. Rekao je da se skinem u gacice...ok...pregrizem sram...nekako...dodjem tamo pred njega...rekao mi je da se sagnem. Samo to. Rekao da mi je kicma kriva..poslao na rentgen...propisao terapiju i to je to. Jedan primarijus da tako...samo "baci ovlas oko"? I bez grudnjaka? Ma daj molim te...Vecina Bodula misli..joj Rijeka je ono...gradurina, tu nis ne valja..djeca idu u rijecke srednje skole kao da nasa ne valja, a jako je kvalitetna mora se priznati, ljudi idu radit u Rijeku, biraju doktore u Rijeci jer ne vjeruju nasima...A sta je Rijeka? jedno obicno veliko selo. Bez uvrede Rijecanima, stvarno ne zelim nikoga uvrijediti ali ja jednostavno ne volim Rijeku. Tu sam silom prilike jer mi je fax ovdje i naporno bi bilo putovati, a i fora je biti malo odvojen od doma..malo iskusiti ajmo to tako reci, samacki zivot. Nas Krcki doktor...me pregledao kako i spada, sve ispipao sta me boli, pokrete noge i sl...bez ikakvih skidanja raznoraznih...i dobro zakljucio...:) Anyway....operacija je dobro prosla...jedino mi je zao sto sam u bolnici bila za Bozic ali eto..sto je tu je..A rošendan mi je bio samo dan prije mog odlaska u bolnicu hehe..a ljudi tamo i sestre se nisu mogli nacudit kako ja tako mlada pa to operiram. A eto...Najvise mi je zao sta sam morala pauzirati godinu i rastati se od svojih kolegica sa sadasnje 4.godine...mogla sam i ja biti pred diplomom...ehh...fale mi jos i sad...ponekad me sjeta uhvati....pogotovo kad ih vidim...al uvijek im se razveselim, kao i one meni...kazu da im falim...da se nitko ne smije hehe...kao ja prije kad bi se smijuljila...:) i draga mi Sunčy, spomenuta vec ovdje. Kako je to ironicno...mucim se na dekanskom oko matematike, izgubim sve zivce i volju, jedina od nas 8 matematicara prodjem taj dekanski i godinu i eto sta se desi. Ali sve je to jedno zivotno iskustvo.
Zanimljivo mi je bilo i na rehabilitaciji...druzila sam se sa osobama svi iznad 60,tek poneke malo mladje:) Bas sam se osjecala mlado tamo, nema sta:) Staracki dom, al skoro doslovno...i ja:) Ali bilo mi je lijepo moram priznati ta tjedna..je. Ah...Nakon operacije mjesec dana nisam smjela sjediti..iritantno ali..eto..po stepenicama ici ono jednu po jednu...ne smijem se vise saginjati...moram pazit...moram radit vjezbe koje sam malo zanemarila sto nikako nije dobro..ali sve u svemu je ok...covjek ne bi ni rekao da sam tako nesto prosla...tek mali oziljak je. Moram istaknuti da sam imala podrsku i prijatelja i cura sa faxa koji su mi svi dolazili u posjete..i rodbina neka..hvala im na svemu. To mi je jako znacilo. Taj prvo dan u bolnici...najavile su se cure neke da ce doc...kad ono njih 15 mi doslo...pa suze su mi krenule na oci. Nisam znala da im je toliko stalo do mene. I sad mi idu suze na oci. Jako mi fale...jako...ja sam osoba koja se jako veze za osobe..i tesko mi se rastati od ljudi koje volim. Ali znam da cu i nakon sto oni odu s faxa, nakon sto ja odem ostati dobra sa nekim ljudima koji mi puno znace...Najvise se to odnosi na My Precious...ona zna koja je...:)
Osim te kicme kratkovidna sam, fali mi zeljeza u zadnje vrijeme, prehladjena sam dosta cesto, imam jos jedan problem ali ne bih bas o tome..ostavit cu to za sebe za sada. To je ukratko prica o mojoj kicmi:) Hernija diska se to zove da, nisam rekla...iskocio je i priklijestio zivac...a boliiiiiii za popizdit kako to boli. uff:)
I dana sosjecam posljedice kod sjedenja...ako duze sjedim pocnu me bolit ledja i trtica ponekad...Sve u svemu...ne osjecam se niti ograniceno i osjecam se vise manje zdravim covjekom unatoc svemu:)
Post je objavljen 14.03.2007. u 21:46 sati.