Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/majabaka

Marketing

NISU DUHOVI A ZLO-DUH NA VRATIMA

Dođem ja danas iz grada sa suda i taman sjednem za compjutor kad netko oštro zazvoni na vrata. Pomislim malo ljutito ,djeca mi već vode Bellu kući a tek sam ju pustila van i viknem otvoreno, ali nitko ne ulazi.Viknem opet "uđi", opet nitko ne ulazi. Ništa, dignem sedođem do vrata, otvorim ih i ljudi moji kad se nisam smrzla.
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Žut u licu , bezbojno plavkaste oči , stakleni pogled, osmijeh od uva do uva ko da nema obraza, crno odelo,a kraj njega u pojam ubijena žena.ona nije nasmijana, vidi se pati i dura, ali kraj njega jeste. Skupila se nekako ko čvarak, gleda dole i muči. Pomislim si ja nešto kao Bože moj jeste da sam sinoč bila na HSP-ovom tulumu, jeste da sam popila i dva puiva,ali nisam pijana.Pa vozila sam danas auto, kod odvjetnika i na sudu bila i sve bilo o.k. nitko mi nije rekao ni da sam luda ni da sam ojana, a evo gle nešto sa mnom nije u redu. Odjednom taj na vratima kaže dobar dan, pruža ruku da se rukujemo, ne predstavlja se , zna da ga poznam, a bogami pozna i on mene. No sad šta je tu je. Da je na vratima pisalo čije je stan garant ne bi pozvonio. Ili kod mene to ne piše. Samo mi kvaka stoji uspravno , kao kurči se ko i ja, pa svi znaju čije je to stan. Nije taka kvaka zbog kurčenja ,već kad su unuci bili mali tako smo ju postavili da ne mogu sami otvoriti vrata, pa tako i ostalo, pa onda ni Đuka ni Bella ne mogu sami otvoriti ni uteći van.
I drži taj nešto u rukama. Prepozam onaj ugovor s Meterom, a onda pa ne mogu više da se pravim blesava niti da si ne vjerujem , prepoznam i metera. I nije mrtvac ni duh, već živa spodoba k meni eto došla. Prepadnem se ja tada opet. Biti da je došo da se obračuna sa mnom što sam ga neki dan na blog svoj stavila. Ko da on moje i ičije blogove čita. Da čita ne bi tako bezbrižno i sigurno na vrata stanova zvonio i dohazio, imao bi malo drugačiju percepciju o narodu , a Bogami i o sebi .


I tako dobar dan , dobar dan , izvolite šta me trebate, a on molim vas obilazi stanove da zamoli građanstvo osobno da za njega glasaju sad 18.3.pa da on opet bude gradonačelnik, vlast, moć i lova s ključem u njegovim rukama.I smislio taj sistem agitiranja. Kao narod siromašan, primitivan i prost, doktori im veliki ko kuća, kao u njegovo doba kad je pošo iz vukojebine studirati, pa će narod biti sretan i ponosan-zamisli doktor Meter me lično posjetio, dakle cijeni me, p'a kad on cijeni mene i ja ču njega i onda zaključak gčlasati ču za dr. metera. jer kad mi je sad u kuću došao kao prijatelj, kako će mi tek prijatelj biti kad pobjedi a zna da sam ja za njega glasao.Samo Meteru moj, preračuno si se ti gospodine doktore.jest da naš narod još baš nema puno diploma, ali ima životne škole, a nije više ni blesav pa da ti povjeruje.

No kad je eto već došao i pita a pro po ponuđenog ugovora hoću li glasati za njega. Velim da sam čula da je u kompi s Sočkom i da mi to mnogo smeta, a onkaže nije, izmišljaju politički protivnici. Onda me pita opet hoču li mu obečati da ću glasati za njega, ja velim, OK, AKO VI
meni obečate da nečete u koaliciju sa Sočkovićem. Pa to Vam baš ne mogu obečati, a onda ja njemu velim "A JEBI GA ONDA DOKTORE"

Ljudi moji a došo on meni na moj prag ko kec na jedanast.Sve fino lijepo i uglađeno podjebavajući kako to ja već znam rekoh mu sve što nekad nisam imala priliku ni stigla, niti me on slušo kad si je velik bio.I o privatizaciji i pretvorbi đđ još 1989.g.i o Miloviću i poklonjavanju Tuđmanu , a Bogami i o tome da sam ja komunjara od kad me ima, pa dok me bude.A on sad sve sluša i još uljudno nasmješeno kima glavom u znak odobravanja. Ženi više dopizdilo, zvoni ona već na komšijska vrata , a onda dopizdilo i meni, rukujemo se lijepo, opet nasmiješeno, doviđenja doviđenja. Zatvorim vrata, pa opet ne vjerujem da je ON to bio. Opet da provjerim jeli duh ili sam luda ili pjana, otvorim vrata, jest on priča sa mojim komšilukom.Poslije odem ja do komšinica da vidim njihov dojam.Smiju se budali. Pa oko mene sve bosanci. Ma svi će za svog Dusparu glasati. Jest da se Duspara u boni samo rodio i ni dvije godine nije imao kad su doselili u našu županiju, ali dobrog čovjeka svi svojataju. Tako i za Dusparu kažu, naš čovjek ba bosanac, a đe češ za metera reći naš čojek hercegovac.Po naciji i lokaciji On pripada Munchenu velegradu , a ne provinciji od Broda. Nek u Munchen ide kad već nije tamo preko bare ostao dovjeka.

Post je objavljen 13.03.2007. u 14:52 sati.