Gledajući jučer Hrgin Epicentar (i pitajući se usput zašto mi ta žena nikako ne leži – ovako nabrzinu mogla bih reći kako mi se čini da je usiljena i da joj fali prirodnosti), zaključila sam kako je politika u Hrvatskoj vrlo moćan stroj. Znam da sam otkrila toplu vodu i da većina društveno-politički osviještenih Hrvata to zna još otkad su bili u pelenama, ali stvarno je zanimljivo gledati politiku na djelu, pritajenu i zamaskiranu u jedan kulturni fenomen.
Tako smo imali prilike vidjeti jednu vrlu saborsku zastupnicu koja nije, niti namjerava pogledati predstavu zbog svojih – pazite sad – principa. E, kad bi principi malo češće bili na djelu....
Prvo ću reći kako mislim da je ovo što se događa s Gospodom Glembajevima upravo fantastično. Iako nisam pogledala predstavu (no nadam se da hoću, a u nadi je ipak spas), oduševljena sam. Ne samo da je jedna kazališna predstava potpuno rasprodana, nego se i zanimanje javnosti za kazalište općenito probudilo u neviđenim razmjerima. Ovo je kulturni događaj godine, kažu. I neka je tako. Jer čini mi se da se riječko HNK uspjelo vratiti prvotnoj funkciji i ulozi kazališta. Predstava je kontroverzna – ima li šta bolje za jednu predstavu? O njoj se priča; nekima se sviđa, nekima ne, ali to nije niti bitno. Kada bi se svima svidjela, ja bih se stvarno zapitala u čemu je problem. Zanima me što će političari reći za svoje "nastupe" s metkom u čelu. Podržavam umjetničku slobodu redatelja. Nije poanta u tome da se sve svima svidi i da je sve divno, krasno i u cvjetićima (a ispod trulež, ali glavno da se ne vidi pa je sve ok), nego treba propitivati. Ismijavati. Sve je relativno, zar ne? Također, neki kažu da je Brezovec na neki način uništio Krležino djelo. Kako nisam predstavu gledala, ne mogu komentirati, ali ipak mogu reći kako su vrijeme nastanka Glembajevih i današnje vrijeme dva potpuno različita pola. I potrebno je majstorstvo za pretakanje tog bezvremenskog klasika u sadašnjost. Pri čemu su, naravno, neophodna odstupanja jer predstava mora biti bliska današnjem gledatelju.
Onda, kontroverzan je i Severinin angažman. Bune se neke glumice, buni se i prije spomenuta zastupnica. Osobno, ni ja ne volim kada nestručnjaci stručnjacima uzimaju posao. Ali to se isto događa jako često na drugim radnim mjestima, pa ne čujem baš da se netko buni. K tome, Severinin je angažman jednokratan (i takva vrsta angažmana uopće nije neuobičajena u svijetu), a što je s onima koji su zbog nestručnjaka s vezom izgubili plaću svaki mjesec? Iako nisam ljubiteljica Severinina lika i djela, sviđa mi se njena skromnost u vezi ove uloge. Ona se ne smatra "veličinom" i svjesna je svojeg amaterizma. Isto tako, na Dori je nastupao Galiano Pahor. Je li netko rekao "Ma šta taj glumac radi na estradi?" Koliko ja znam, nije. Njegov je "ulet" bio jednokratan (i meni osobno jako simpatičan), pa prema tome, gđica. Šuput i njoj slični mogu biti potpuno mirni na svojim mjestima.
Na kraju mogu dodati još samo kako bih voljela da se interes za kazalište održi i nakon što ova predstava prestane biti aktualna. Ali za to treba hrabrosti. Ne gledatelja, nego vodstva naših kazališta. Oduprite se politici. Ne živimo u doba puritanaca, kada su se kazališta zatvarala zbog svoje "nemoralnosti". Stoga, svaka čast riječkom kazalištu.
Post je objavljen 12.03.2007. u 17:51 sati.