Pitanje koje se nameće ljudima koji sanjaju je: što se događa tijekom sna? Psihijatri, psiholozi i snoolozi raznih vrsta rekli su svoje, ali snovi i dalje idu. Emitiraju se neprekidno i ako se eliminira razlog sna (reciklaža dnevnog materijala, izlazak podsvjesti na display ili jednostavno uvid u nešto drugo) ostaje jednostavna činjenica – radi se o promjeni frekvencije. Pitanje koje se nameće unutar pitanja o snu je: što ustvari uzrokuje promjenu frekvencije? Naše tijelo je nepoznato, najviše nama koji živimo njemu, kemija elektrolita i hormona, struje, elektromagnetske rezonancije mjesta i okoline u kojoj se nalazimo i puno je nepoznanica za jedan odgovor.
Ipak postoji nekoliko zanimljivih činjenica:
1.Frekvencije se mijenjaju stalno: i tijekom sna i tijekom “budnog stanja”
2.U snovima, barem kod određenih osoba, moguć je prijenos iskustava iz sna u javu i obratno
3.U snovima je moguće učiti
Ako je sve frekvencija – po čemu se san razlikuje od jave? Barem onoga što mi nazivamo javom. Sve je u frekventnom opsegu. Ako bi koristili podjelu koja spada u jedan od standarada – podjelu na mentalno, emotivno i fizičko tijelo – podjela bi ukazala na činjenicu da u svakom trenutku određeni dio čovjeka titra na određenoj frekvenciji. Nekad tijelo spava, ali mozak titra jače nego dok osoba vozi.
Ako uzmemo za mogućnost, samo kao daleku mogućnost, da se “budno” stane ne razlikuje od onoga što nazivamo “snom” ne smijemo zaboraviti nekoliko zanmljivih elemenata u snu:
1.Najčešće nismo svjesni da sanjamo dok sanjamo
2.U snovima ne znamo što se događa ispred nas i ne možemo planirati
3.Vrlo često zaboravimo uopće da smo sanjali, a kamoli što smo sanjali
Po čemu bi se trebala ovakva ponuda činjenica razlikovala u “budnom” stanju? Zašto uopće razmišljam o ovoj, nemogućoj mogućnosti? Postoji jasan razlog – ljudsko iskustvo! Ljudsko iskustvo pokazuje da u čovjekovoj raširenoj lepezi osobnosti jedna osobnost ne poznaje drugu i nije u mogućnosti evoluirati, sve dok se ne dogode određeni utjecaji koji razbijaju frekventni opseg i doslovno povežu polja različitih titrajnih opsega. Tek tada je osoba u mogućnosti učiti.
Ako bi recimo živjeli u takvoj realnosti, potreban bi bio nekakav oslonac – transfrekvencijski – među pojasni – trajni podsjetnik koji bi nas vodio kroz razna polja, a da se ne zaboravi osnovni razlog ili cilj. Većina religija, kultova, socio-skupina temelji svoju povijest na prijenosu simbola kroz vrijem i prostor. Danas se to zove marketing. Inače bi vodu pili smo kad ste žedni, a ne da ožednite kad vidite simbol na jumbo plakatu.
Zanimljiva je mogućnost objektivnog napretka u onome što čovjeka zanima, jer smo zbog zborava osoba prekida dovod kreativne energije koja vodi biće u radu. No, to nije moguće ako zaborav odnese jedan san i donese drugi. Ipak, svki čovjek razmišlja za sebe pa je na svakome od nas da odluči znima li ga/nju takva mogućnost ili ne. Ako da, nađite prijatelja ili, nekad još korisnije, neprijatelja koji će vas stalno podsjećati zašto dišete.
Post je objavljen 12.03.2007. u 00:36 sati.