... Depresija... jad... tuga... razocarenje... bol... bijes... ponizenost... prevarenost... ne shvacenost...
Zar je potrebno dalje pisat kako se osijecam?!
Sama sa sobom razmisljam, mucim se, pokusavm shvatiti, tjesim se, a zasto? Ne znam...
Koga volim? Volim li ikoga? Svida li me tko? Zelim li ikoga?
Izgubljena sam...
Hodam mjestima koja me sjecaju i zaplacem na svakom.. Placem za svakom... Pitam se u koju sam iskreno bila zaljubljena? Sto sam radila s njima i sto sam trazila, ocekivala? Opet; ne znam...
Zamisljam svaku, a sto stvarno zelim?!
Gubim glavu, a ne znam gdje potraziti pomoc.. Kako se rijesiti nedoumica,kako shvatiti tko sam, sto zelim, gdje pripadam??
Padam sve dublje i dublje,a nigdje tracka nade da cu se jednom opet uspeti, da cu opet osjetiti zadovoljstvo time sto imam, sto sam napravila...
Ne prepoznajem se vise.. Ne znam tko sam... Disem, druzim se, gledam sve to, ali nisam tu... Ponekad se osjecam kao stranac medu svim ti svojim poznanicima...
Tko su svi ti ljudi u mom zivotu.. Sad ih ima sad ih nema...
Svi prije ili kasnije odu..
Ostanes sam..
Post je objavljen 11.03.2007. u 22:50 sati.