(DŽIVO)
- piše po uzoru na Torquatta Tassa, pripada dubrovačkom baroknom krugu
- rođen je 1589. u Dubrovniku, a umro 1638.
- predstavnik je plemstva, školovao se kod Isusovaca (Camilo Camili mu je bio učitelj)
- započeo je pisanjem ljubavne poezije koju je kasnije spalio
- Djela: mitološke drame: Arijadna, Prozerpina ugrabljena, Dijana, Armida
religiozna poema: Suze sina razmetnoga
prepjev sedam psalama: Pjesni pokorni kralja Davida
pastorala: Dubravka
ep: Osman- Gundulićevo životno djelo
Dubravka
- to je alegorijska pastorala – melodrama u 3 čina, započinje invokacijom
- mjesto radnje: Dubrovnik (Dubrava), događa se u idealnoj utopijskoj zemlji u kojoj žive pastiri i pastirice. Radnja se odvija na dan Sv. Vlaha
- tema: hvalospjev dubrovačkoj slobodi
- likovi: Dubravka- je najljepša pastirica. Od malih nogu voli Miljenka i obećana mu je. U djelu je simbol vlasti i slobode. Ona je idealizirani lik-vila. U djelu nema glavnu ulogu, ali se sva radnja okreće oko nje.
Miljenko- je najljepši među pastirima i simbol je dubrovačkog plemstva. On je hrabar i pravedan, bori se za ljubav svoje voljene i plače radi nje. Čim je saznao da je njezina ruka dana Grdnu poželio se osvetiti. Osjećao se jadnim, potištenim, mislio je da je zlo pobijedilo, ali nije bilo tako, na kraju je ipak dobio svoju Dubravku.
Grdan- ružan i star, ali veoma bogat. Ne zaslužuje Dubravku, željan je vlasti, voli zapovijedati, zao je. Podmitio je suce samo da bi se domogao lijepe Dubravke, pohlepan je. U djelu ima ulogu intriganta ili spletkara koji isprepliće radnju i čini je zanimljivijom.
- Dubravka je prvi put prikazana u Dubrovniku 1628. i ima alegorijsko značenje. Dubravka je simbol dubrovačke slobode i vlasti, Miljenko simbol plemstva, a Grdan simbolizira obogaćen sloj dubrovačkih građana. Starac Ljubdrag je nosilac Gundulićeve filozofije, pogleda na državu i društvo.
Osman
ep u 20 pjevanja
tu Gundulić prikazuje bitku kod Hoćima i Osmanovu pogiblju, te konačnu propast turske moći
nedostaje XIV. I XV. pjevanje, samo Ivan Mažuranić uspio je nadopuniti XIV. i XV. pjevanje
- inspiracija: poraz Turaka 1621. kod Hoćima od strane poljskog kraljevića Vladislava, simbolično predstavlja pobjedu cijele kršćanske zajednice
TEMA: rat protiv Turaka
borba između dobra i zla ( kršćanstva i islama)
barokni elementi vjerska tematika, prolaznosti, kontrasti: nebo zemlja život – smrt ljubav mržnja, sloboda ropstvo
petrarkistički elementi : opisuje ljepotu žene
mnoštvo epiteta, metafora
abab -ukrštena rima, stihovi osmerci ( 4 stiha, 4 osmerca)
miješanje štokavskog i čakavskog narječja 17. st
ponavljanje, pesimizam
povijesni i kršćanski moralistički ep
lik Osmana predstavlja čovjeka koji je uzvišen nad drugim ljudima, pokušavao se izjednačiti sa Bogom
- Olimp – velike se stvari gube jer nema nikoga da o njima piše
- želja roditelja i djevojaka za slobodom
- prva dva pjevanja imaju filozofski karakter
- Lucifer: kralj pakla
- po Gundulićevoj ideji takav čovjek mora stradati
- Osman je prikazan kao pojedinac (težnjama, svojim shvaćanjem, moralan, unutrašnjem borbama)
- pjesnička kvaliteta, bogati i čist jezik
- Judita = uzoran renesansni ep , Osman - uzoran barokni ep
- U svoje doba Osman nije tiskan, ali ipak je to djelo bio najčitaniji tekst starog Dubrovnika
- ukrasni epiteti
- antiteze: Osman – Vladislav, Krunoslava – Sokolica
- razlike sadašnjost – prošlost, život – smrt
LIKOVI:
Ali-paša nije povijesna ličnost, Gundulić u Osmanu detaljno opisuje njegov put preko prošlogodišnjeg bojišta (za sklapanje mira) taj mir je u stvarnosti sklopljen nakon Osmanove smrti
Kazlar aga - nadstojnik za sultanova harema, on u epu putuje na Balkan da traži ljepotice za sultanov harem, on u epu provodi otmicu Sunčanice i susreće jednom Sokolicu
Sokolica - romantična bojnica, zaljubljena je u Osmana, začarala je čak Vladislava svojom ljepotom, kupanje njenih bojnica je značajan prizor u Osmanu
Krunoslava - zaručnica Krevskog; poziva na dvoboj Osmana kad je ču1a da je zatočio njezinog zaručnika
Sunčanica - treće važno žensko lice, kćer Ljubdraga, uzima je Kaziar-aga za Osmanov harem ona je samo još jedna hrvatska robinja
Vladislav - poljski kraljević, u starosti nije uopće sudjelovao u bitci kad bi joj podigao moral nakon bitke, nema neku važniju ulogu u Osmanu, znameniti prizor kad zatiče Sokolicu na kupanju
Korevski - zarobljenik, uspio je pobjeći uz pomoć svoje supruge i nekog Grka
***OSMAN***
-ep u 20 pjevanja - 14. i 15. pjevanje nedostaju - nadopunjuje ih Pjerko Sorkočević, a kasnije
bolju nadopunu piše Ivan Mažuranić;
-ep je inspiriran bitkom kod Hoćima, borbom između Osmana II.-Turske i Vladislava - Poljske
==> Turska je doživjela teži poraz;
-postoje 2 teorije zašto 14. i 15. pjevanje ne postoje :
1.da je Gundulić napisao 2 epa koja je kasnije htio spojiti (Osmanijada i Vladislavijada)
2.politički razlozi neizdavanja djela kojega se središnji dio poslije izgubio;
-kompozicija je utemeljena na 2 fabule :
1. povijesni događaji vezani uz bitku i posljedice bitke
2. idilično - viteški događaji koji su plod piščeve mašte;
-u 'Osmanu' je pojam slobode puno širi nego u 'Dubravci' = u 'Dubravci' on slavi slobodu Dubrovnika, a u 'Osmanu' on slavi pobjedu kršćanstva nad Islamom;
-djelo je pisano četverostihom, osmerac - utjecaj narodne poezije
-jezik - miješanje štokavskog i čakavskog govora
Gundulić u Osmanu govori o stvarnim događajima koji su se zbivali u ono vrijeme ali malo ih izmjenjuje. Djelo počinje pisati oslanjajuči se na vijesti koje stižu iz Hoćima 1621, poraz Turaka pred Poljskom vojskom. U Osmanu osim što se govori o bitci kod Hoćima i o Osmanovom ubojstvu govori se i o konačnoj propasti turske vojske. Osman je ep u 20 pjevanja, pisan je u osmercu a rima je ABAB. U Osmanu ima i lirskih osobina kojima je Gundulić pružio širok spektar suvremenih povjesnih zbivanja i odnosa. Nedostaju dva pjevanja XIV. i XV. koje su mnogi pjesnici pokušali nadopjevati, ali je to uspjelo samo pjesniku Ivanu Mažuraniću (1844.).
I. pjevanje
Ep započinje pripovjedačevom refleksijom o ljudskoj oholosti koja uvijek mora biti kažnjena, čime se odmah u početku deklarira kao djelo utemeljeno na krščanskom svjetonazoru, kršćanskim moralno - etičkim načelima. Nakon zazivanja Muza da mu pomognu u opjevanju smrti mladog sultana Osmana, pripovjedač predstavlja dva glavna epska lika: poljskog kraljevića Vladislava, pobjednika nad Osmanom, čiju slavu pjesnik želi pronijeti po cijelom svijetu, a zatim mladog sultana Osmana koji mora biti kažnjen zbog prevelike oholosti. Odmah zatim pripovjedač prelazi na pripovjedanje epske radnje, i to «in medias res»: opisuje se car Osman u trenutku kad - nezadovoljan i zdvojan zbog poraza s Poljacima kod Hoćima - saziva svoje savjetnike da se s njima savjetuje o budućnosti carstva. Jedna od glavnih tema epa - ona u sukobu Poljaka i Turaka kod Hoćima - smještena je, dakle, u epsku prošlost. Sa savjetnicima - Dilaverom, hadžom i Kazlar-agom - Osman dogovara što da se poduzme u teškoj situaciji u kojoj se zateklo carstvo. Tako prvo pjevanje sadrži ne samo jezgru prošle nego i nagovješta o budućoj epskoj radnji. Sve to pokazuje da Osman nije komponiran linearno: pričanje će se u epu vraćati u prošlost isto toliko koliko će se kretati u budućnost.
II. pjevanje
Započinje razmišljanjem o mladosti koja često postupa nerazborito, čemu je primjer mladi Osman. Pripovjedač opisuje mladog sultana u svečanoj odori, a zatim se nastavlja pripovjedanje o sultanovu savjetovanju s najvišim savjetnicima carstva. Svaki od savjetnika daje prijedloge kako da se riješi krizna situacija u državi i kako da ojača carstvo.
Pod vodstvom Osmana, 1621. godine bila je poražena turska vojska u bici kod Hoćima. Za tu je pobjedu bio zaslužan kraljević Vladislav. Nakon tog poraza Osman je pobjegao natrag na Istok, da bi prikupio snažnu vojsku da ponovo osvoji Zapad.
Kada se vrato kući, dogovara se sa savjetnicima o potrebi nasljednika (o ženidbi) te sklopi mir sa Poljskom u svrhu skupljanja nove vojske. Na pregovore je u Poljsku poslao Ali-pašu. Kazlar-aga je dobio zadatak da ide tražiti Osmanu žene, te je tako otišao u Smederevo i oteo lijepu Sunčanicu ocu.
Sokolica je bila turska junakinja koja je obečala da se više neće boriti protiv krščana te se vratila u Carigrad kod Osmana, jer je bila jako zaljubljena u njega i tako spriječila brak Osman s Sunčanicom.
Na kraju je u Carigradu izbila pobuna, koju su vješti iskoristili za svrgavanje Osmana i ponovnog dolaska na vlast sultana Mustafe. Osman je na kraju bio zadavljen.
ANALIZA DJELA
Osman je barokni ep u dvadeset pjevanja od kojih su četrnaesto i petnaesto pjevanje izgubljeno. U devetnaestome je stoljeću Ivan Mažuranić vrlo dobro nadomjestio ova dva pjevanja, tako da je danas ono cijelo. Mažuranić je odlično nadopunio Gundulićevo dijelo zbog njegovog dobrog poznavanja Gundulićeva načina pisanja. Gotovo je nemoguće prepoznati da su dijelo pisali dva autora. Osman je ponegdje lirski oblikovan osjećajima likova, ali ipak najveću težnju daje na epski stil.
Pri nastanku ovog djela, Gundulić je zapravo htio prevesti Tassov “Oslobođeni Jeruzalem”, ali je potaknut stvarnim događajima, povjesnio temom - bitkom kod Hoćina 1621. godine. Napisao je povjesni ep, ali je ostupao od povjesne teme uvodeći i druge likove koji ne pripadaju tom događaju.
Sljedećim stihovima Gundulić prikazuje ljudsku oholost, i promjenjivost sreće. S napomenom da što se više uzdižemo da ćemo i dublje pasti.
“. . .
Ah, čijem si se zahvalila,
tašta ljudska oholosti ?
Sve što više stereš krila,
sve češ paka niže pasti .
. . .”
Gundulićev način izražavanja je aforističan i za sva vremena istinit jer piše paralelama. Pisan je u osmercu, stih rimovan parnom rimom - abab rimom. Djelo je pisano Dubrovačkom štokavštinom s nekim elementima čakavštine; pretežno prevladava ijekavica, ali ipak ima i malo ikavice.
Po uzoru na Tassa, Gundulić je u djelo ubacio i romantično - viteške epizode. Otmica Sunčanice pisana je lirskim i emotivnim tonovima - ljubav oca prema kćerki i bol za njenim gubitkom.
IDEJA DJELA
U djelu se ističu ideje o relativnosti i prolaznosti života. On je napisan u kontrastima (ljepo - ružno, Evropa - Turci, Kršćanstvo - Islam, dobro - zlo).
STRAH ZA DUBROVNIK
U djelu “Osman”, Ivan Gundulić prikazuje opasnost za svoj Dubrovnik od Tuaraka i Mlečana, a to možemo vidjeti kroz suprotnosti između kršćana i islama. Pošto je otkrićem Amerike konkurencija za prevlast nad morskom trgovinom u mediteranskom moru veća Gundulić strahuje za Dubrovnik zbog konkurencije Venecije u tom pogledu.
ZAKLJUČAK
Gundulić u svom djelu vješto isprepleče formu i sadržaj, bira izraze koji mi ponekad nisu bili i najrazumljiviji. Teme njegovih djela su stvarne, životne, a inspiriran je izrazom narodne poezije.
Kada je 1621 g. u Dubrovnik stigla vijest o bitci kod Hoćima, gdje je turska vojska bila poražena od strane poljske vojske, Gundulić prestaje s prijevodom Tassovog Oslobođenog Jeruzalema i počinje pisati svoj ep Osman.Uzrok poraza turske vojske bio je pobuna janjičara.1622 g. janjičari su ubili Osmana u Carigradu. Djelo koje se sastoji od 20 pjevanja, opisuje ne samo te događaje, već najavljuje propast turskog carstva.
Pod utjecajem protureformacije(Tridenski koncil 1545-1563) Gundulić u djelu prikazuje sukob Istoka i Zapada tj. Zla i Dobra:
“s istoka mu do zapada
sunce upisa zlatnim zracim
ime kojim slava vlada.”
Da bi prikazao još bolje dekadenciju turskog carstva Osmana prikazuje kao hrabrog i časnog vladara: “Osman car čestiti” kojega ubija vlastita vojska:
“Nu sve rane srca moga
i muke su i žalosti
s neposluha viteškoga
i s vojničke nevjernosti.”
DUBROVNIK U GUNDULIĆEVO DOBA
17 st. Dubrovnik slabi zbog gubitka monopola nad trgovinom između Istoka i Zapada, javljaju se novi konkurenti: Francuzi, Židovi, Armeni … Mlečani sve više i više istiskuju Dubrovnik sa svjetske scene. Sredozemljem je sve opasnije ploviti zbog gusara, a i kopnom trgovati, zbog čestih ratova s Turcima. Svjetski se trgovački putovi pomiču sa Sredozemlja na Atlanski ocean i javljaju se nove pomorske sile. Građanstvo, relativni mlad sloj društva, koje nije imalo nikakvih ograničenja, bavilo se trgovinom, manufakturom i drugim unosnim poslovima, te se je sve više bogatilo i težilo prema vlasti.Kako su u Dubrovniku vladali plemići, građanstvo je težilo da postane plemstvo i da ima udjela u vlasti.Plemkinje se zbog strogih, konzervativnih normi nisu mogle udavati za građane, ma koliko da je iznosilo njihovo bogastvo.Protiv građanstva koje je svojim novcem kupovalo plemičke titule oštro je istupio Gunduliuć blateći ih i iznoseći svoja mišljenja u Dubravci i Osmanu.
I. PJEVANJE
Prvo pjevanje koje je pisano u duhu protureformacije i baroka obiluje obiljem metafora. U njemu Gundulić opisuje prolaznost svega upotrebljavajući simbol kola:
“Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko je gori, eto je doli,
a tko doli, gori ustaje.”
Motiv prolaznosti karakterističan je za sve barokne stvaraoce.Svjesni te prolaznosti barokni ljudi shvaćaju da trebaju uživati u životu, ali tu se javlja problem grijeha- time ljudi postaju podvojeni, rastrgnuti između dva dijela svoje osobnosti što često dovodi do šizofreničnosti, kao što je slučaj bio s Tassom.
U ovom pjevanju Gundulić nam u grubim crtama opisuje radnju svog djela:
“narecite sad i meni
kao istočnome caru mladu
smrt vitezi nesmiljeni
daše u svom Carigradu.”
To se odnosi na Osmana kojega su Janjičari ubili u Carigradu.Pad Osmana nam najavljuje, još na početku pjevanja zamršenom metaforom:
“a u visocijeh gora vrhe
najprije ognjen trijes udari”
tj. u vrhove najviših stabala najprije udara grom.Tim Gundulić aludira na Osmana, koji se nalazi na vrhuncu moći, a kojega će udariti grom (janjičari).
Dalje u pjevanju Gundulić nam govori kako turska sila slabi, hvaleći nekadašnje turske vojnike:
“Lasno dobit krunu od scita
bi s vitezim tač hrabrenim.”
te koreći kasnije turske vojnike : “ljudska obličja, ženske ćudi!”.
II. PJEVANJE
“ O mladosti tašta i plaha
koja srneš s nerazbora
bez bojazni i bez straha
gdi poguba tva se otvora”
Mladi i nerazboriti Osman srlja u opasnosti ne razmišljajući, što je svojstveno mladosti.On ima volju ali je kratkog vida:
“u sve volje samoj sili
ka nadlek ne podlega”
te on poziva svoje savjetnike da ga savjetuju, što mu je najbolje napraviti.Oni ga obavještavaju o uroti koju kuje žena njegova strica, da ga svrgne s prijestolja i na njegovo mjesto postavi njezina sina.Savjetuju ga da ih se riješi po kratkome postupku.Savjetnici mu govore da si nađe ženu plemenita podrijetla i da ostavi potomka koji će ga nasljediti na prijestolju.Rekli su mu da si ne uzme ženu neplemenita roda, da ne bi oslabio dinastiju.Tu progovara Gundulić sa svojim konzervativnim, plemićkim shvaćanjima svijeta.
ZAKLJUČAK
Djelo spada među najveća dostignuća hrvatskog baroka.Ono
što izdiže Gundulića iznad suvremenika je iskonska,živahna i narodu bliska struja ,koja u njegovom Osmanu izbija na površinu,udaljujući ga od talijanskog sečentizma i daje mu vlastiti hrvatski pečat , jer Osman nije nikakva romantička,fantastična literarna figura,već je živ, psihološki sa puno realizma izgrađen lik.
Post je objavljen 11.03.2007. u 17:47 sati.