Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lornadoone

Marketing

SVE JE DOBRO ŠTO SE DOBRO SVRŠI

Ponukana komentarom "spp2006" posjetila sam blog "po_drugi_put" i naišla na vječnu priču o djeci na pješačkom i nepažljivim vozačima. Isto tako, vječna je tema roditeljsko predbacivanje kad se djetetu nešto dogodi. Osim što mi je dijete stradalo prije 5 godina, bez nekih znatnijih posljedica, i ja sam vozač, svakodnevno za volanom, pa su mi bliske obje strane priče. No, danas je lijep sunčan dan, ponešto vjetrovit, pa ne želim bedirati ni sebe ni vas nekim tužbaljkama... Stigne i to na red!
Kako su moja djeca, uz dedu i baku doma, ipak išla u vrtić, tj. jaslice, tako ima i zanimljivih priča iz tog razdoblja.
Sin je krenuo odmah u vrtić, s 3 godine, dok je tada Mikici bilo 1,5 godina, pa je išla u jaslice. Kad sam jednog dana došla po nju, njena najdraža teta me dočekala na vratima i prilično uzrujana obavijestila: "Ako vam dijete kaže da je dobila po guzi, moram vam reći da je istina!"
Kako sam s tetama bila (i ostala) u izvrsnim odnosima, ipak su s mojom djecom često više nego ja, nisam paničarila.
Rekoh: "Valjda je i zaslužila!"
"Umrla sam skoro zbog nje!", i krene priča...
Prije ručka su izašli van u dvorište na igru. Kad je došlo vrijeme ručka, povela ih je sve unutra, izuli su se, oprali ručice i posjedali oko stola. Broji teta, gleda, ali Mikica fali. Ode u kupaonicu - nema! Ode u garderobu - nema! Izađe u dvorište - nema!!! No, možda je kod brata u grupi - NEMA! Tada je nastala blaga panika... da blaga, ne bih joj bila u koži! Optrčala je vrtić valjda 4 puta, zavirila u svaki grm, i onda počela pretraživati po okolnim cestama da nije gdje trknuta... Vratila se u vrtić, koji je već bio na nogama, u garderobi sretne kolegicu i požali joj se već u suzama: "Dijete sam izgubila!", a moja vještica iskoči iz svog garderobnog ormarića, s osmjehom filmske dive i uzdignutim ručicama: "Jesam ti se sakjila!" Žena nije znala da li bi se plakala, smijala ili poludjela... reagirala je kako je reagirala, a moja Mikica nije više ponavljala takve situacije u vrtiću. Doma je doduše zaspala u tatinom ormaru pod obješenom garderobom, a ja sam na noge digla pola susjedstva... ali to je moje dijete. Zamislite izgubiti tuđe dijete! Meni se ponekad činilo teško i ovo moje dvoje držati na oku, a kud s njih 25, koliko ih ponekad zna biti u grupi!
Ta je teta sad u penziji i, kako stanuje u blizini, često se sretnemo i često se sjetimo tih "šok situacija" koje su s ove vremenske distance, čak simpatične...

Post je objavljen 11.03.2007. u 16:16 sati.