Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/devon2

Marketing

učimo dalje

Put Mistika vs. Okultni Put

Put Mistika koji vodi k Bozanskom Sjedinjenju je tako dobro poznat da se
cesto zaboravlja da postoji i drugi Put, naizgled s posve drukcijom
putanjom, ali koji na kraju vodi k istom cilju. Toliko smo navikli da cujemo
kako je odricanje od svijeta i negiranje sebe i jastvajedini pravi Put za
one duse koje teze Najvisem, tako da je potrebna smjelost cak i za tiho
prosaputati da bi bi mozda mogao postojati i drugi Put - Put ovladavanja
manifestiranom egzistencijom i apoteozom jastva.
Postoje dva nacina na koji se moze obozavati Boga; mozemo ga obozavati u
njegovoj nemanifestiranoj biti, ili ga mozemo obozavati u njegovoj
manifestiranoj formi. Oba nacina su legitimna, pod uvjetom da u obozavanju
manifestirane forme ne zaboravimo na bit, te da u obozavanju biti nju ne
zamjenimo s njenom manifestiranom formom, jer te stvari vode na grijeh
idolopoklonstva, koji se sastoji u krivom usmjerenju obozavanja, obozavanja
necega gdje Boga zapravo nema u tom smislu.
Mistik trazi da obozava Boga u biti. Ali bit ili korjen Boga, buduci je
nemanifestiran, izmice ljudskoj svijesti. Mistik, dakle, da bi shvatio
objekt svog obozavanja, mora transcendetirati normalno ljudsko stanje
svijesti. Nije moguce spoznati najunutarnjiju prirodu tog stanja
egzistencije ako nismo u stanju uci u to stanje, i podijeliti, bar do neke
mjere, iskustvo takvog stanja. Mistik, dakle, ima za svoj zadatak
oslobadjanje svoje svijesti od navika stvorenih vezivanjem za formu. K tome
je usmjerena asketska disciplina, tezeci da ubije *nize* kako bi se ono
*vise* u covjeku moglo osloboditi za sjedinjenje s Bogom i tako ga spoznati.
Put Mistika je put odricanja sve dok se ne razbije sva ogranicenja svoje
nize prirode i udje u svoju slobodu; nista sto je ostalo ga vise ne moze
povuci natrag od Boga, i njegova dusa leti slobodno prema gore, da udje u
Svjetlo i nikada se vise ne vrati.
Ali drugi Put nije put Odricanja nego Put Ispunjenja; to nije skretanje s
puta ljudske sudbine, nego koncentracija i sublimacija te sudbine. Svaka
dusa koja uzme taj Put prozivi kroz svoje vlastito iskustvo svaku fazu i
aspekt manifestirane egzistencije i uravnotezi je, digne na spritualni nivo
i apsorbira njenu bit.
Cilj onih koji slijede taj Put je da postignu kompletno ovladavanje,
majstorstvo nad svakim aspektom stvorenog zivota. Kada se kaze ovladavanje
ne misli se na onu vrstu vlasti koju je imao npr. gospodar nad svojim robom,
nego prije na onu vrst majstorstva kakvu imaju virtuozi nad svojim
instrumentom, majstorstvo koje pociva na sposobnosti prilagodjavanja prirodi
instrumenta, ulaska u njegov "duh ", te na taj nacin izvlacenja iz njega
punog kapaciteta interpretacije. Npr. adept koji je stekao majstorstvo nad
Sferom Mjeseca interpretira poruke Mjeseca svijetu i pokazuje sposobnost u
odrzavanju ravnoteze. Kraljevstvo kojim vlada Gospodar Hrama nije apsolutna
monarhija. On ne zadobiva mastorstvo da bi stvarao prijestolja, dominirao
drugma , i uzdizao sebe, nego zato da bi drugima prenio Bozju poruku o
spasenju i pozvao ih da spoznaju svoju bozansku prirodu. On je sluga
evolucije, njegov je zadatak da unese red u kaos, donese harmoniju tamo
gdje vlada razdor, te dovede u ravnotezu nebalansirane snage.
Vedanta ucenje u Istocnoj Tradiciji jasno razlikuje izmedju devocije
Nemanifestiranom Bogu, spiritualnoj biti kreacije, i manifestiranih
aspekata, ili bogova. "Identificirajte jastvo s parcijalnim aspektima
(Yogini), i razlicite moci (Siddhis) se postizu. Identificirajte jastvo sa
Maha-yogini samom, i covjek postaje slobodan, buduci da vise nije covjek
nego Ona ... S cime se covjek treba identificirati ovisi o tome sto zeli. No
stogod da to bilo, covjek stice Moc ako to *voljno* trazi i radi na tome."
('Svijet kao Moc, Moc kao Realnost', od Woodroffe-a).
Cemu bi covjek trebao teziti ? To je slijedece pitanje koje se trebamo
zapitati. Odgovor potpuno ovisi o tome do kojeg je stupnja evolucije
odredjeni pojedinac stigao. Dusa treba kompletirati svoje ljudsko iskustvo
prije nego sto moze postici spremnost za Bozansko Sjedinjenje. Mora proci
tocku nadira pri silasku u materijalni svijet prije nego moze doci na Put
Povratka. Mi nismo spremni za Put Mistika prije nego se priblizimo trenutku
oslobodjenja od Tocka Radjanja i Umiranja; pokusati pobjeci od tog Tocka
prerano znaci izbjeci nas trening. Poput jahte koja se na utrkama okrene
prerano i promasi signalnu bovu, tako i nas takav cin diskvalificira; nismo
ispunili uvjete za oslobodjenje, koji nalazu da ne smijemo nigdje
zabusavati, te da smijemo ostaviti iza nas samo ono cime smo ovladali, zatim
to uravnotezili i prerasli.
Lazno je svako ono ucenje koje trazi da iskorjenimo iz nase prirode nesto
sto je Bog tamo stavio; lazno i pogresno poput sputavanja uzdama mladog
zdrebeta samo zato sto je divlje i neobuzdano. Ljubav za ljepotu,
vitalizirajuci poriv za cistim, normalnim, zdravim instinktom, radost bitke
... bili bismo zaista jadna stvorenja bez svega toga. Bog nam ih je dao, i
mozemo pretpostavti da je On znao sto radi kada je tako ucinio. Tko smo mi
da dovodimo to u pitanje i osudjujemo ono sto je on nasao dobrim ?
Ono sto Bozji zakon zabranjuje je zloupotreba tih stvari, ne njihova
upotreba za ono za sto su namjenjene. Put Srcane Vatre daje daleko razumniju
i efektivniju disciplinu instinkata mego pecina isposnika u Tebi, s
njihovim asketskim mucenjima i samosakacenjem, cineci nasilje protiv Prirode
i izgred protiv Bozjeg Djela.
Uplasen Elementarnim snagama, kada ih sretne necist i nepripremljen, asketa
bjezi od onoga sto drzi iskusenjem. Mnogo je razumniji pristup pokusati
uravnoteziti sukobljene snage u nasoj vlastitoj prirodi dok god ne budemo u
stanju drzati pod kontrolom nase instinkte i natjerati ih da voze kociju
nase duse snagom njihove neumorne brzine.
Doci ce dan za svakoga od nas kada cemo biti slobodni od Tocka Radjanja i
Umiranja i uci u Svjetlo da se vise ne vratimo; no pokusamo li prije toga
gurnuti u stranu Elemente i njihove probleme, to znaci da smo okrenuli nas
brod prema kuci prije nego smo dostigli markiranu tocku okretista; bili
bismo poput covjeka koji je zakopao svoje talente jer je bio previse uplasen
da bi ih korsitio. Nas Gospodar nam nece zahvaliti za tako krivo usmjerenu
devociju, nego ce nas nazvati nevrijednim slugama.
Kljuc za cijeli taj problem, kao i za mnoge slicne lezi u doktrini
reinkarnacije. Ako vjerujemo da sva ljudska postignuca moraju biti dovrsena
u jednom zivotu, te da cemo na njegovom kraju biti sudjeni, izlazemo se
opasnosti da upadnemo u idealizam koji nismo zapravo jos postigli kroz
proces prirodnog rasta. Sloboda od Tocka, napustanje materije, Bozansko
Sjedinjenje - sve ce to doci za svakoga od nas u pravi trenutak tokom
evolucije, jer je cilj evolucije da nas dotle dovede, ali to vrijeme ne mora
biti jos dosegnuto, i glupo je ako dozvolimo nekom drugom, bez obzira koliko
bio eventualno napredan, da prosudjuje za nas gdje je nasa pozicija na
ljestvama evolucije, te odlucuje sto je nas iduci korak. Nadjimo hrabrost
nasih uvjerenja i slijedimo nase unutarnje porive. Ako je nas poriv da
obozavamo Boga u njegovoj velicanstvenoj manifestaciji, ucinimo to s svim
srcem, unutar toga lezi put naseg postizanja. To ne znaci prepustati se
impulsima, Ples Prirode je uredjeno i ritmicko kretanje, mi ne smijemo
pokusati promjeniti nase mjesto u prirodnom poretku stvari, jer bi to
izazvalo poremecaj. Moramo raditi s Prirodom za Prirodu ako zelimo da ona
bude nasa Majka. Tu je dovoljno discipline za jednu dusu.
Ukoliko, s druge strane, nase teznje idu k povlacenju na Put Mistika,
zapitajmo se iskreno da li slijedimo taj Put zato sto je Bozji zov u nasem
srcu tako jak, ili zato sto smo nasli zivot tako teskim da zelimo zauvijek
pobjeci od njegovih problema.



Post je objavljen 11.03.2007. u 12:27 sati.