Marketing
Alone in dark with thoughts...lost again...
ponekad razmisljam o samoubojstvu jer ne zelim zivjeti ovako...
pitam se tko bi zalio za mnom,
tko bi zbog tuge ispustio bar i jebeno laznu suzu...
zasto netko ne pokusa shvatiti da ovako ne ide dalje,
da sam izgubljena u mnostvu krizanja...
nikad nisam znala koje je pravo skretanje...
zelim zavrsiti s ovim...
kad bi barem mogla...
bila u mogucnosti pronaci nacin...
shvatiti zasto sam JA bas JA...
volim bas gitaru zbog odredjene osobe...
svaka pjesma predstavlja samo jedan instrument...
samo zbog njega..
volim taj zvuk...ali me i boli...
kako se samo usudjuje...
lagati mi da je prijateljstvo kao glazba...
dok je slusas tu je...
samo jedan...nestvarni dio tebe...
uzeo si ono...ma znas ti sto...
ono sto me cinilo posebnom...
blijedo lice, tamne oci...
nema smisla vise...
izgubljeno je u vremenu
i fuckin' prostoru zamagljenog stakla
crtam pozivnice da ne ides...
izgubit cu se totalno...
ne vidim...
ljetno vrijeme...
mirisi parfema me bude u zoru...
usamljeno nebo pada na krevet...
oci su nestale...
a boja...ma bila je posebna...
svjestan si toga...
(idiot)
pisem poruku sa isprikom...
ne znam svrhu, ali pisem...
pisanje je dio mog zivota...
rijec je nabolja komunikacija...
nemoj otici...
gubljenje za mene nema smisla..
reci mi sto imas...
osim zatrovane krvi u venama...
rasla sam u sredini u kojoj ti svatko zna ime i broj cipela...
znaju te u dusu bolje od samoga sebe...
na pocetku je bilo smijesno...
sada postaje zabrinjavajuce...
fuck it...
nestalo je...nesto...
samo meni poznato...
stala sam na rub snova...
podigla veo i dopustila sebi da vidim rane na rukama...
ono sto je ucinjeno...
ma kakve granice...
padam...
sutim...
placem...
lomim se...
trcim u beskraj beskonacnosti...
(glupost, nema sta)
skacem u dubinu plitkog...
smijem se smrti...
bolestan um uvijek postane normalan...
ponovno tvoja najdraza pjesma..
mrzim...ne znam vise ni sama sto...
bas, prokleti bas...
zelim da suti...
rusi mi sobu iako sam odavno izbacena zbog neplacene stanarine...
sredstva su jednostavno presusila zbog
moje ovisnosti za zabranjenim...
pogodi cim...
dok je bio tu bilo je lakse..
njegov predstavnik u gomili je tup pogled i suza koja
ostavlja crn trag neshvacenog osjecaja...
osjecaja toliko dobrog da je nemoguc za opisati nama obicnim ljudima...
obicna nisam...ali nemam rijecnik da mogu birati...
nikad necu zaboraviti dan...
tvoj pogled...
laganu bol i smijeh glupostima...
plesi...to jedino ostaje...
suze su postale prefensi...
(zahvaljujem svom pozeru na izrazu)
ono sto zelis ostvarit ce se kad prestanes zeljeti...
ono sto osjecas postat ce jos jace kad pozelis zaboraviti...
ono sto mislis saznat ce se ako prestanes pricati...
ono sto ne znas saznat ces ako se pocnes praviti glupim...
sve suprotno tvome je ono sto zapravo je...
Post je objavljen 11.03.2007. u 08:42 sati.