Marketing
Sasvim obična ljubav
U svojim rukama zarobio si nježnost,
Sve ljubavne riječi s usana ti čitam.
Radost ti izbija iz treptaja oka
I koliko me voliš ne trebam da pitam.
Sve si mi poklonio, što si mogao dati,
Iznio na pladnju svijet dana i noći.
Želje ispunio, sve snove ostvario,
Osmijeh mi vratio i zacaklio oči.
Talasaju se pogledi, nošeni daljinom,
Ruka zaboravno, u mahanju mi zastala.
Znači li jedna svađa nečiju pogrešku
I je li bijesnim odlaskom pukotina nastala?
I svađa je ljubav, mirenje je slatko,
Previše se znamo, da bi se razdvojili.
Tek trenutak jedan, oboje smo vrisnuli,
Svega u bijesu rekli i još dosta pribrojili.
Ali, među nama i kad se zemlja razdvoji,
I kad pukotine svađe pojave se nove,
Uvijek cvijetak pomirenja iz njih izraste,
I on sanja ljepše, zajedničke snove.
Ja znam, dušo, nigdje nema savršenstva,
U grudima bol se sa srećom nadmeće.
Ono što nam ne prođe u lijepim trenucima,
Neka s kišama i bujicama zauvijek oteče.
Post je objavljen 11.03.2007. u 05:17 sati.