Marketing
krafne...
Razočarat ću gurmane,ali ovo nije esej o kolačima...Neću pisati o receptima niti o nekim tajnim sastojcima...
Pisat ću samo o jednom divnom,kratkom trenutku neopisive sreće...
Kad sam bila mala,na pitanje-reci mi nešto o mami-odgovarala bih više-manje uvijek isto...moja mama je najljepša na svijetu i najbolje kuha...
Današnji odgovor,u malo opširnijem obliku,ostao bi isti...
U razdoblju oporavljanja od iscrpljujućih terapija,njezina kuhanja su se prorijedila...kolače je pekla davno,jako davno....
I koliko god se ja trudila nadomjestiti njezinu odsutnost u kuhinji,nisam mogla nadomjestiti onaj poseban okus...kakav ima samo majčin ručak,večera,kolač...
Ali kad nešto nestane,prestaneš o tome i razmišljati nakon nekog vremena...i praznine na kraju skoro da i nema...
I onda jučer....ulazim u kuhinju,majka u pregači,sa zdjelom i kuhačom u krilu...radi tjesto za krafne...
Sigurno sam ostala paralizirana od iznenađenja jer me sa smješkom pogledala i rekla: Ajde,kao da me prvi put vidiš u ovom izdanju...znam da nisam dugo,ali...
I tako,moja majka je nakon dugo vremena ispekla kolač,krafne da budem preciznija...
Da napomenem da nikada do sada,niti jedan kolač nije imao tako dobar okus...a ja ne znam kad sam zadnji put bila toliko sretna...
Ta žena mi nije samo dala život,ona kao da mi ga ponovo otkriva....
Post je objavljen 10.03.2007. u 00:38 sati.