Nemojte se iznenaditi ako na neki komentar objavim post ili me neka rečenica ponuka na neku temu. Ljudi s kojima komuniciram potiču me i inspiriraju.
Moj je prethodni post bio predug, a opet nisam sve napisala. Branitelji nemaju veze s ovom mojom pričom. Oni su bez svoje volje uvučeni u strateške misije. Oni nemaju veze sa time što su njihova žrtvovanja proglašena kolateralnom štetom, zato ih ni nisam spominjala. Oni su izvan tih prljavih igara, i zato bih rado kad razmišljam o njima razmišljala o ljudskim pravima i ne stavljala ih u kontekst rasprave o današnjoj politici. Danas im samo možemo zahvaliti i pomoći im gdje im pomoć treba.
A Hrvati bježe od jugoslovenskih naroda kako bi nas europski narodi stavili u uze. Ah, sloboda! Pojam tako sladak, tako dalek. Čak raspravljamo hoćemo li ući u EU ili ne, a kad ono EU je već duboko u nama. Penetrirao je svojim ljupkim pipcima kapitalističkog protoka kapitala i uhvatio nas nespremne, odpozadi. Čak neki to nazivaju rukovanjem.
Hitlerova stranka se zvala Nacional- socijalistička. Znači, nije bitno kako se netko zove, nego što radi. Može sebe netko smatrati komunistom, a kad ono mrzi pola svijeta i štrajkolomac je. Dalje znate sami.
Ako, mislim AKO, je veći postotak Srba u ljevičarskim strankama, to može značiti samo jedno: prosječno imaju 2 člana, jedan Srbin, jedan Hrvat. Znači 50%. U velikim strankama desnice ima 5% Srba, tj. 200 ljudi. Zaključak: desnica ima više Srba, ali ljevica ima veći postotak Srba. J
Ali neću se pretvorit u nacional fanatika, boli me briga tko je koje narodnosti, bitno da je dobar čovjek. Nadam se da i vi tako razmišljate.
Post je objavljen 09.03.2007. u 18:06 sati.