Naši snovi nestaju u prašini zvjezdane noći,
Miris vjetar odnosi tragom beskraja,
Završava svaki dodir, dok nam se pogledi susreću
U novoj noći, u noći gdje prestaje svaka stvarnost,
U noći gdje nestaje zabluda, a rađa se misao prisutnosti,
Misao jedinstva, misao čežnje…..
Nalazim se u očima tvojim, dok na satu ponoć odzvanja,
Želim ti pamtiti pogled, svaku tvoju riječ želim upiti, tvoj dodir
Želim osjetiti….Uvijek
O vječnost kad bi htjela ove trenutke darovati nam,
Čuvala bi ih samo za tebe i sebe, za nas….Za našu
Sreću, za novi dan, novi dodir i poljubac.
I kada vrijeme ustraje izbrisati tragove naše,
Ne bih mu to dozvolila, nikada, vjeruj mi,
Ne bi čak nikome niti govorila o toj bujici sreće
Što smo je stvorili, zaista ne bi govorila, ali ne
Zbog toga što nam je vrijeme učinilo, nego zbog straha
Da govoreći drugima ne uništim taj naš svijet…..
Jer taj svijet će uvijek biti tu za nas, taj svijet ne poznaje vrijeme,
On pamti samo dah moj što se spaja sa tvojim usnama, te poglede što
Će se uvijek prepoznati…..
Post je objavljen 09.03.2007. u 14:37 sati.