Marketing
Into the woods
Trčim… Noge me nose… Adrenalin radi, teče mojim venama… Ne osjećam umor… Samo znam da se ne smijem okretati… Inače ću izgubiti na brzini… Ono što sam vidjela nikako ne mogu opisati… Čujem da netko trči za mnom… Strah me… Čujem pucnjave iz sebe… Mislim da nisam ja bila meta… Jedino što vidim je samo drveće…. Nema puteljka… Samo mokro lišće pod mojim nogama…. Pomalo osjećam umor… Čujemo kako me netko sustiže… Ne želim posustati… Nisam ja takva da lagano odustanem… Nema šanse… Ja sam poznata po upornosti… Vidim nekoga ispred sebe… Netko tko da me namjerno čeka… Netko tko me vjerojatno hoće uloviti… Naglo sam skrenula… Tu je bila moja pogreška… Bila je strmina… Spotaknula sam se… Padala sam kroz to mokro lišće i kotrljala se… Činilo se kao da se kotrljam cijelu vječnost… Vrtjelo mi se u glavi… Nakon što sam se spustila dolje nisam više imala snago stati na noge… Nisam znala ni gdje sam… A kamoli kako sam došla ovdje… Znam da mi je netko došao s leđa i stavio krpu na usta…. I to me uspavalo….
Probudila sam se opet u onoj kolibi s koje sam maloprije pobjegla, ali bijeg nije bio toliko uspješan…. Ništa nisam planirala samo mi se pružala prilika i iskoristila sam je… Prišao mi je jedan tip sa maskom na glavi… Rekao mi je da će sada više paziti na mene i da mi neće popuštati, a kamoli mi vjerovati na riječ…. A ja sam si mislila da sam samo ja naivna…. Bile su mi svezane ruke u noge… Nisam se praktički mogla pomaknuti…. Smjestili su me u kut nekakve stare kolibe… Koliba je bila toliko duboko u šumi tako da vjerojatno samo za nju znala nekolicina ljudi… Samo da se mogu sjetiti kako sam dospjela ovamo…. Jedino što zna da sam hodala doma… Bio je mrak i bila sam praktički jedina na ulici…. I još mi se jedno pitanje vrtjelo po glavi… Zašto baš mene… Nemam obitelj, nisam ni bogata… Koliko znam nemam nikakvih neprijatelja…. Moje razmišljanje je prekinuo razgovor između dva otmičara… Mumljali nisam ih ništa razumjela…. Jedino što sam shvatila je bilo nekakvo ime… Ime koje mi je bilo jako dobro poznato… To je ime moga dečka… Poslovnog čovjeka… Imao jako velik ugled i bio je poštovan… Ali ja na njega nikada nisam gledala tako… Imao je svoju tvrtku… I primao je dobre ponude, od kojih je većinu morao odbijati… I odjednom mi je sinulo… Možda su to njegovi poslovni neprijatelji… Ja sam si mislila da me nemaju s bilo kojim razlogom oteti… Ali kada se logički pogleda ja sam jedino što on ima… Nema ni obitelj ni najdalju za koju možda ni ne zna… Načula sam se kako će tražiti nekakvih 20 milijuna dolara odštete i da to za njega nije ništa… A samo ja znam jedinu istinu… Njegovoj tvrtci je u zadnje vrijeme loše krenulo i da si izgubili velike svote novca… Da je prisilno trebao dići jedan kredit koji mu nije jamčio da će se sve vratiti na bolje…. Odjednom su otmičari pogledali mene… I to onim hladnim pogledom kojim ne ni jedan čovjek do sada nije pogledao… Točno se vidjelo da žele osvetu… I to ne bilo kakvu već osvetu koja znači život i smrt…
Namjerno nisu skidali kape kako ih ne identificirala… Jedan se približio i rekao sada ćeš ti razgovarati s njim i reći ćeš mu da nam vrati naših 10 milijuna dolara, a ti ćeš biti kao dodatna nagrada za još 10… A ja sam si mislila da što njima treba vraćati njihov novac.. Da sve što je radio da je bilo legalno, ali izgleda da sam se prevarila…. Skinuo mi je povez s usta… Htjela sam nešto pitati, ali me je već zaustavio kada mi je stavio ruku na usta… Rekao mi je točno što trebam napraviti… Ja sam pozorno slušala, jer sam znala ako pogriješim da mi se loše piše… Utipkao je njegov broj… Stavio mi je telefon na uho… Samo sam čula zvonjavu… U jednom trenutku se javio… Glas mu je bio zabrinut… Ja sam mu rekla što sa trebala, a on je još postavljao dodatna pitanja tipa kako si, gdje si i što ti sve rade… Otmičar nije mogao dopustiti da se tako dalje nastavi i maknuo mi je slušalicu sa uha i zderao se ako to ne napravi da će me slati u komadićima i to poštom… I da će mu se još javiti gdje, kuda i u koje vrijeme da ostavi lovu… I naravno u kojim novčanicama… Prekinuo je… Vjerojatno kako ga ne bi locirali zato što je predugo držao liniju otvorenu…. Bio je ljut, takoreći bijesan… Vjerojatno mu je proturječio… Nešto nije htio napraviti… Treći otmičar je došao sa straže… Rekao je ovom drugom da je sada njegov red za stražu… Ja sam upregnula sva svoja osjetila kako bi što bolje vidjela, čula ili osjetila… Kako bi razaznala gdje sam… Ali nije mi išlo… To je jednostavno bila obična šuma.. Nije se ni čuo autoput, ni potok… Samo mrkla tišina…
Pala je noć… Mislila sam si da to bude najdulja noć u mojem životu… Još nisam bila svjesna u kojoj sam se situaciji našla… Samo znam da mi je jedan od otmičara prišao i rekao da ako moj dečko uskoro ne plati da će se morati odrezati jedan dio moj tijela i da ja imam čast da biram…. Ja sam ga samo blijedo gledala… Mislila sam si da su ti ljudi bolesni… Da nemaju zdrav razum… Šteta što nisam mogla govoriti zbog tog glupog poveza oko usta… Inače bi mu svašta izgovorila… Jako sam brzopleta na riječima… To ustvari nitko ne zna osim onih ljudi koji me jako dobro poznaju…. Počeo me ogledavati… Ja sam si mislila kako je taj čovjek bolestan… Kaj si ne može naći curu, već sa mora otimati djevojke… U njegovoj fantaziji ga je prekinuo njegov suučesnik… Trebao mu je nešto hitno reći… Ja sam se nadala da će to za mene biti dobra vijest… Ali čini se da nije za nikoga ovdje prisutnih dobra vijest… Otišli su u drugu sobu… Nisam ih ništa razumjela, jedino što sam čula bilo je mumljanje… Vratili su se iz sobe… Podigao me je na noge… I rekao mi je da idemo negdje drugdje… Stavio mi je povez oko očiju…. Sve oko mene je bio crno i što je još najgore ta mrkla tišina je učinila tu stvar još gorom….
Došli smo… Čula sam kako hodaju…. Primili su me za ruku i odveli… Bojala sam se… Nisam znala gdje sam, u kakvim ću uvjetima biti i zašto su me premjestili… Nije valjda nam policija ušla u trag…. To mi se pitanje cijelo vrijeme vrtjelo u glavi….
Pričica nije dovršena... Budemo u sljedećm postu ili za dva objavila ostalo... Sada nemamo puno vremena pisati nešto drugo... Naravno razlog je škola.... Nemojte se čuditi ako vam poslije odgovorimo na komentare... Ali bez brige budemo to učinile čim uhvatimo malo vremena... I još nešto... Objavit ćemo dva spota... Grupa koja nam se inače ne sviđa, ali imaju te dvije dobre pjesme... Sva sreća što imaju za te pjesme spotove... i neka se Krstoprišt ne ljuti... Zna ona na koga mislim...
I ti spotići:
Post je objavljen 08.03.2007. u 21:30 sati.