Pregled posta

Strategija i taktika u sportu…

Riječ strategija dolazi iz grč. i doslovno znači "vođenje vojske" (stratos=vojska, agein=voditi, strategos=vojskovođa). Vremenom je izgubljeno to prvobitno značenje, i koristi se da bi se označilo postupanje usmjereno ka ostvarivanju određenog cilja nakon dužeg planiranja.

Taktika je skup i sinteza načina i postupaka kojima se na najlakši i najsvrsishodniji način mogu ostvariti postavljeni ciljevi.

Redosljed kojim su postavljene je STRATEGIJA-TAKTIKA-OPERACIJA, ste će značiti da se strateški ciljevi ostvaruju s više taktičkih akcija dok se taktike ostvaruju izvođenjem vise operacija.

Kako ih ja vidim premda su strogo odijeljene povezuje ih nekoliko bitnih elemenata koji su temelj gotovo svakoga sporta.

1. Pronaći najslabiju točku protivnikove obrane
2. iskoristiti je maximalno efikasno

Problem nastaje ukoliko protivnik (protivnici) nema vidljivu slabu točku, ili se posvetio obrani, a postoji mogućnost i da je nekoliko razina bolji i uvježbaniji. Gdje je problem tu je i rješenje, a rješenja su razna. Jedno klasično je jednostavno čekati na pogrešku druge strane (otvaranje), drugo koje bi spadalo na područje taktike je nizom operacija (akcija) navesti protivnika da pogriješi ( navlakuša), izvedene operacije služe sakrivanju prave namjere.

Sama strategija kod sporta vise se odnosi planiranje treninga, odabirom protivnika u svrhu napredovanja na ljestvici i skupljanju bodova i općenitom dugoročnom napretku. To je ono kad se na nekom susretu, ako se izgubi kaže: «budeš dobio svoje druge godine».

Taktika je pak planiranje same utakmice borbe, i pokušaj nametanja svojih prednosti u prvi plan na račun protivnika, taktika je ovisna o vremenu i često se mijenja za vrijeme događaja.

I konačno sve je to popraćeno nizom operacija (akcija) koje ne moraju biti nužno poštene, sportske, rekli bi čiste.. Vrlo često koriste se akcije koje nisu odobrene, takozvani prljavi trikovi koji premda uglavnom neškodljive mogu okrenuti tijek borbe u sasvim drugi smjer (nama pogodniji).
Neke od klasičnih prljavih akcija ovisno od sporta do sporta su: pokazivanje prsta, savijanje prsta, hvatanje prstima za osjetljive dijelove tijela, guranje prstiju u osjetljive otvore tijela, tu je i cijeli arsenal verbalnih provokacija i gesta koje se mogu upotrijebiti, bitno je samo naglasiti da su sve te akcije primjenjive ako sudac ne vidi, što ne vidi ne može kazniti.
Ovdje postoji još cijeli jedan segment psihološke borbe na koji se ovaj put neću posebno osvrnuti.

Nažalost postoji velik broj sportaša koji ne uočavaju krasote i fine nijanse strategije i taktike već se fokusiraju samo na operativu sto dovodi do lijepih brzih uvježbanih akcija bez razumijevanja te smo često u mogućnosti vidjeti kako nakon izvrsno izvedene akcije (vjerojatno naređene od strane trenera) naprave na terenu katastrofalnu glupost nesposobni reagirati na neočekivanu akciju svog protivnika ili ne daj Bože kakav prljavi trik.

I tu se odvajaju veliki sportaši od onih koji su samo pozeri, nekome je osjećaj za strategiju i taktiku urođen više ili manje ali bez proučavanja tog područja sve ostaje samo na osjećaju koji jednostavno nije dovoljan.

Sport kao primjer čiste strategije je šah, premda se na njemu može izvrsno razvijati i taktika pobjeđuje gotovo uvijek onaj koji «dalje vidi» a ne onaj koji bolje reagira na napade ili brže vuče figure po ploči.

I a kraj jedan citat šahovskog velemajstora kojim dobro opisuje i taktiku i strategiju:

Taktika se sastoji u tome da znaš što učiniti kada se nešto može učiniti. Strategija se sastoji u tome da znaš što učiniti kada ništa ne možeš učiniti.
Savelij Tartakover, poljski velemajstor


Post je objavljen 08.03.2007. u 17:02 sati.