Mama i beba u bolnici
Počinjem pisanje ovog bloga sa nimalo dobrim vijestima.
Jako sam umorna i iscrpljena i nadam se da mi ova neće biti besana kao prošla.
Moram jedino naglasiti da sam ponosna majka devetomjesečnog sina, zbog kojeg ću sve ovo pisati. Pokušati vidjeti ima li još majki sa ovakvim lošim iskustvom.
Ali moj blog neće sadržavati teme isključivo o roditeljstvu, nego ću vam ja pisati o svemu i svačem.
Lijepom, veselom,podijeliti s vama sve sto znam,u nadi da će se barem nekome svidjeti moja stranica.
Mislim da je vrijeme da pređem na srž problema.
Prošlu nedjelju D je zakurio 39,1 i uz to imao je jaki proljev. Prepala sam se kao i svaka normalna mama jer nakon dva čepića temperatura je samo rasla. Nisam htjela da idemo u Samoborsku hitnu nego po savjetu pedijatrice otišli smo za Vinogradsku bolnicu. Tamo su nam rekli da smo slučaj za zaraznu, pa smo otišli tamo. Nakon 2-3 sata čekanja nalaza ustanovili su da je kod malog povećan broj leukocita i kako bas nije puno pio da je dobro da ostane na promatranju i da primi infuziju.
Pristali smo uz uvjet da ja ostanem s njim u bolnici, platili smo smještaj i počeo je urnebes.
Na odjelu gdje smo ležali prvo su ga sestre odnijele da mu ponovo vade krv i uvedu brunilu, ja sam u sobi čekala i slušala kako zapomaže i kako me zove bilo je to nešto zastrašujuće. Dobili smo infuziju prvu bocu a ja sam se morala boriti sa njegovom živahnošću, crijevom od infuzije..., a D bi samo urlao kada bih ga ispustila s ruku. Tako sam dio dana i noć provela s njim u naručju i na stolici. Neudobnoj! Kako je plakao onako preplašen cijelu noć sestra mi je stalno uletavala da ga smirim da nismo sami na odjelu itd..
Sutra dan već je bilo bolje ali kada je došao pregled opet dreka i vika. Na sreću nije dugo trajalo!
Dijagnoza je bila da mali ima salmonelu !!!!!
Nije mi bilo jasno gdje ju je pokupio jer nije jeo ništa sto su oni tamo nabrojali od čega se ona dobiva, a mi doma smo svi zdravi.
Treći dan dolaze s drugom dijagnozom, nema salmonelo nego E-coli, pa ce mu kateterom uzeti mokraću da bude full sterilna. Ajd to mi je već bilo realnije jer ja imam i imala sam e-coli u trudnoći.
Četvrti dan dolazi do totalnog kaosa. Počeo je povraćati, a i meni je pozlilo sa istim simptomima. Taj dan smo trebali doma pa sam na to sve bila užasno neutješna i stalno sam plakala. Mislila sam da sam se previše uzrujala i da mi je sve to zbog toga. Kad eto doktora da D nema e-coli nego (po tom da je i meni sad zlo) da ima rota virus.
Mene su odveli na hitnu, a D vezali za krevet! Užas, a ja ga nisam mogla odvezati ni dignuti jer mi je bilo koma trčala sam na WC svaku sekundu,a on je plakao, urlikao.Pokušala sam se skulirati i onako zavezanog sam ga uspavala.
Kada je muž vidio poludio je s pravom i odlučio da mi vise tamo ne ostajemo.
Povukli smo ga iz bolnice i još je u petak sa bakom išao na infuziju.
Taj dan imao je oko 46 vodenastih stolica.
Proživjeli smo užas!
Užas koji ne bih voljela da se dogodi ni najgorem neprijatelju.
Odlučili smo da ćemo se doma sami pobrinuti za malog. I vrijedilo je!
6 dana u bolnici po 1 l infuzije dnevno kroz 12h, proteklo je kroz vene mog malog miša.
Sad D stalno visi na meni, i kad jede i kad spava i kada je budan. Strah me samo a mu nije psiha stradala. Povremeno se trza u snu mase glavicom lijevo desno. Prije mu je to bio znak za ne, a sada se pojavljuje i dok ga uspavljujem i u snu. Nisam pametna sto da radim?
Sa današnjim danom se stanje stabiliziralo sto se tiče kakice, počeo je i bolje jesti, vidjeti ću sto ce biti sa spavanjem.
Ja sam psiho-fizički iscrpljena, i nadam se da će uskoro doći moje vrijeme. Kada ću se kao čovjek odmoriti, naspavati i imati malo vremena za sebe!
Ono sto je dobro u svemu ovome da smo dobili i šesti zubić, drugu dvojku gornju, počeo je mahati pa-pa, te se sam počeo dizati uz ogradu bolničkog krevetića.
Toliko za ovo moje prvo pravo pisanje.
A sada na spavanje!
Post je objavljen 08.03.2007. u 11:55 sati.