Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/obnevidjelicuvar

Marketing

misno vino, šora, ševa i mačevanje, malo s malo m, malo s&m, ma neka sve je to za mlade ima tu i jedan mali od palube Mihalj ga zovu, lud mali ko šiba, voli da mlati sa onijem bičevima, korbačima ta današnja mladež

Pozdrav mali djeliću nacije, dame i gospodo, dječaci, djevojčice i osobe između spolova, protuhe i bitange, ribe i crvi. To sam ja tvoj muž….ne sori drugi film, ovdje jedan te isti Gospodar Majmuna i viših primata , zaštitnik ježeva junfa, nisam popularan ko Oliver Mlakar ni lijep ko Zlatko Gotovac, ne mogu popiti ko Šeks ali zato mogu srat kao svi oni zajedno, ali ja taj dar ne trošim na obećavanje kula i gradova ili na uštogljene govore o nagradama i našem novom kvisku….ja sam tu da uljepšam svoj a zgadim vaš život.
Dakle ja, gore spomenuti kročio sam zemljom sjena i smrti, pretrpio strah i jezu tamne strane života, ušao u crkvu i izašao živ…Da dragi moji, istina je, bio sam u crkvi i sada kao jedan od rijetkih preživjelih dovukao sam svoje beživotno tijelo do radnog stola i teškom mukom pravednika pišem sada ove riječi očajnika. S boli u prstima i šupljinom među ušima pišem vam ovu pripovijest.
Bilo je to ljeta gospodnjeg 1984. (zapravo bila je jesen ali nećemo cjepidlačiti), dan je bio tmuran i kišovit, munje su parale nebo, brda su se tresla a ženskinje padale u nesvijest. Medicinska sestra je vrisnula kad joj je doktor turnio prst u dupe, nespretno promašivši rupu (ah ta dodatna maziva), dok su oni kopulirali u spremištu za metle i sanitarne potrepštine, u susjednoj prostoriji se odvijala vjekovna drama. Doktor je užasom u očima podigao krvavu, migoljeću masu ispod plahte i pljesnuo dijete po licu, Gospodar Majmuna je došao na svijet (naravno u to vrijeme je onaj šupak Tarzan još bio popularan pa toga nitko nije bio svjestan).
Ali da ne duljim, nedavno išao ja u crkvu, ne pitajte zašto, poveliko pseudogotičko zdanje sa velikim hrastovim vratima na ulazu, ulaz taman i prijeteći u startu, osjećam lagano peckanje dok mi se dlake na vratu podižu u strahu dok očekujem 90 metarski zvonik da mi se sruči na glavu u gnjevu božjem. Spretnim majmunolikim refleksima izbjegavam onu kamenu kadicu di babe peru ruke kad ulaze unutra i onda se time mackaju po čelu, čovjek bi očekivao da će institucija koja postoji gotovo 2000 godina smoči sredstva da u svaku crkvu stavi barem jedan, makar najjeftiniji lahor sapun i ako ništa drugo onu pizdariju na zidu što ti piri po rukama da misliš kako ih suši (iako preferiram papirnate ručnike u lokalima). Pogledam oko sebe oko mene sve u mramoru i granitu, neki šareni prozori (kao nema se novaca za ubožnice i javne kuhinje heh), ljudi sjede u redovima po jedan ,sa razmakom minimalno jednog mjesta između dvoje ljudi (mjesto zajedništva i međuljudske solidarnosti). Tamo negdje naprijed odvojeno od ostalog puka na povišenom stoji sredovječni muškarac u kožnom mantilu sa malim od palube privezanim psećom ogrlicom sa nitnama i niklovanim lancem za zid, koji ga poslužuje. U prostoriju ulazi blijeda ženska u uskoj kožnoj haljini, hladnih očiju gleda po prisutnima iz torbe vadi kokoš i najboljoj Ozzyevskoj maniri odgrize joj glavu.Muškarac skida jednim potezom mantil i ostaje u uskom kožnom trikou sa otvorima na guzici, stavlja sunčane naočale (one Top Gun) i kožnu šapku, iz dijelova koji se ne smiju imenovati vadi crvenu kuglu koju si stavlja u usta i veže oko glave. Ženska sada krvavih usana skida svoju haljinu i ostaje samo u gumenim lakiranim tangama sa čeličnim šiljcima posutim po intimalijama (joj da me Klaić čuje), psećoj ogrlici, sličnoj onoj u malog od palube, i visokim čizmama na ekser petama (ovo mislim doslovno), na glavu navlači kožnu pilotsku kapu ala Grunf i spušta zaštitne naočale. Onaj muški se saginje po bič na podu, pritom otkrivajući u punoj slavi one guzne otvore na trikou što mami osmijeha na lice gerijatričnih baba koje sada već sline , klečeći na uskim, tvrdim drveni klupama koje potiču na samoodricanje gebisi ispadaju i zvone na hladnom mramoru, njihovi partneri isto tako fosilni djedovi, brišu paučinu sa đepova i vade malene plave pilulice iz mucica sa dna ne skidajući pogled sa ženskinje u koži dok oblizuje kokošju krv oko usta. Kokoš trči bez glave po crkvi kako to već samo kokoši znaju raditi, nitko na nju ne obraća pozornost. Plameni jezici se lagano dižu iza stola pored S&M para u koji svi bulje. Muški daje bič malom od palube i on ga automatski svom snagom sa osmijehom na licu počinje udarati, kao da se osvećuje šupku što mu nikada ne daje misnog vina, ženska na to reagira i vadi svoj kratki jahači bič i pridružuje se malom od palube i zatim….
Ne nije bilo tako, nisam bio u takvoj crkvi. Doduše da je možda bi obratio pozornost na ono šta trkelja onaj transvestit u suknji, kraljica noći heh. Uglavnom on je nešto baljezgario o vrijednostima nekim , vjerojatno (iskreno da kažem ne znam), bilo je malo i pjevanja po običaju vječnih hitova i najljepših pjesama naše mladosti, ne to nije crveno dugme ni bijeli valjak a bogami ni parna jabuka, to s depresivni hitovi u kojima cvile srca a meni uši jer je jedan postariji gospodin iza mene odlučio da će se taj dan izraziti svojim impresivnim vokalnim sposobnostima, recimo samo da su svi psi u tom dijelu grada vjerojatno obavili malu nuždu željeli to ili ne. Naravno bio je tu i mali od palube, također u haljini, posluživao glavnog u haljini donoseći mu vino i krekere. Ne kontam zašto suknje…što ne bi bio u hlačama i to još ima čipku na sebi koja je totalno out kao i oni dugački šalovi od satena i to onak sve sa onim odvratnim zlatnim čašama to je tako passe. Zašto onda kad već nose suknje ne puste i ženske da služe misu, pretpostavljam da bi ne imale brkove i nosile bi hlače, one plave od radnih odijela sa mrljama od motornog ulja.
A klinke od palube bi imale plave kapice sa propelerom i tregerice također vrlo rano bi razvijale umjetnost uzgoja facijalnih dlaka. Sve je to meni malo u kurcu, hrpa gerijatrije, mirisa istog, lažnog morala i prevelik prostor za grijanje zimi….
Do sljedeće dogodovštine, poslije ovoga vjerojatno putopisna drama „Vikend u paklu“

Pozdravi od Gospodara Majmuna
mahwave

Post je objavljen 07.03.2007. u 23:05 sati.