Eto.... Sad sam se baš vratila iz škole, uđem u svoju sobu i za oko mi zapne ova rečenica.... Smiješno da sam ju vidjela baš na čestitci za rođendan.... Istina je da mi svi volimo sanjariti, ponekad toliko da zaboravimo živjeti..... Tako je jednostavno pobjeći u svijet koji postoji samo u tvojoj glavi i tamo biti što god hoćeš.... Na trenutak ostaviš sve iza sebe i uživaš u onome kako bi htio da bude, pa makar na kratko..... Ne znam zašto se zadovoljavamo tim mrvicama sreće kada možemo imati sve.... Zašto je tako teško posegnuti za onime što želiš, i ma koliko ono nedostižno bilo, na trenutak vjerovati da ti to možeš.....? Ja sam jedna od onih koji često sanjaju, a snove rijetko ostvaruju......
Glupo je što prihvaćam ovakav život, a sanjam o nečem potpuno drugačijem..... Još kao klinka u vrtiću sam znala što želim biti kad odrastem, ali sada mi se to sve čini nekako strano, drugačije..... Teško je sada odlučiti čime se želiš baviti do kraja života.... Znam da će se mnogi vjerojatno nasmijati na ovo jer je to totalno djetinjasta želja, ali želim pjevati.... Nikad nisam mogla zaspati bez glazbe, stalno nešto pjevušim i znam da je to totalno neostvarivo, ali eto..... Sad znate nešto malo više o meni.....
Sjetila sam se kako je prošle godine tu bio festival "Djeca pjevaju hitove" i stvarno je bilo super.... Svidjelo mi se to.... Došla sam čak do finala.... heheheheheheeheee.... Davno je to bilo..... Šteta što sam ove godine prestara za to.... Ko bi rekao da ću s 15 biti prestara za nešto..... A kažu da život tek počinje.... Ma da ne govorim gluposti, sve što sam htjela reć je da ponekad treba slijediti svoje srce, pa makar ono govorilo nešto potpuno ludo ili glupo, ali za vas je to ono pravo...... I ne treba nikad odustati, jer najbolje tek dolazi.....
Post je objavljen 07.03.2007. u 13:44 sati.