Moj dom....moja oaza mira u lunaparku od svijeta.....to je ona špilja u koju se sakrijem kad mislim da svaka munja samo mene traži, kad mi se učini da sunce neće nikada izaći, i da su kiše prehladne za moje umorne kosti...To je moj opipljivi dom, koji ima vidljive zidove, i toplu peć, u kojem je moj krevet i omiljeni jastuk kojeg grlim dok spavam.....tu su fotografije po policama mojih dragih duša, moje svijeće i bilježnice, sve što posjedujem u materijalnom smislu....Uredila sam ga po svom....kako volim ...sa puno žute i zelene boje.....protkan nijansama narančaste....sa puno cvijeća i meditativnih slika, prepunog svjetla i papira po policama.....Da, to je moj dom.....moj opipljivi dom....to je ono mjesto gdje mi dolaze ljudi......i ljudi i neljudi, a ja budem pristojna domaćica sa širokim osmjehom, naoružana strpljenjem, jer me tješi to što ovaj dom ima vrata....jednako opipljiva kao i zidove.....Tu stanujem, tu susrećem, jedem i spavam, i uglavnom uživam u svakom kutku njegove udobnosti....i opipljivosti u isti mah.
A moj dom....moja oaza svega ostaloga je ovaj mir u meni.....on je u tisuću boja....prešaren, i svi jezici svijeta nemaju te riječi kojima bi ga mogla dočarati ljudima....To je moj komadić raja....tu vjerujem u ono što hoću i imam sve ono što trebam....tu sam domaćica samo kome ja želim, tu ne trpim zle jezike, i lažna obećanja....tu nema mjesta nervozama nezadovoljnika kojima je osmijeh premalen razlog za sreću...tu su sve moje pobjede i iznošeni križevi izloženi kao relikvije na zidovima..to je moj dom, u pravom smislu riječi.....
Njegovi zidovi su od snova i uspomena, jastuci od ljubavi i utjehe,a pod kojim koračam je more prijateljstva koje me napaja i pere sve tužno u meni.....
Sve je tako kako je, bez pretvaranja, krinke se ostavljaju ispred vrata.....primam samo darove srca, slušam samo anđeoske harfe i svaki dodir koji dozvolim miluje mi samu dušu i oprašta sve što tišti u dubljim dubinama.....
Tu JA stanujem......
Dobrodošli u moj dom.......
Post je objavljen 06.03.2007. u 08:10 sati.