Što ćemo
bolje otići prije nego kasnije
a htjela sam ti pisati ali ti znaš
da nisam prijateljica tih ceremonija
zlatna ogrlica za tebe draga
prava venecijanska radnja
uzmi
zapovijedaš dragi
ne marim
ne čujem
hoćeš li pogađati
gledala sam u zemlju
i nisam se usudila dići pogled
te nazore o braku
ipak drugačije sudim
odričem te se dragovoljno
samo da na tebe ne padne sjena moje sramote
od strasti izobličene žene
zvjerskog lica i pogleda
čini mi se da me goni zloduh
blage riječi milina prošlost
neobična pošta šašava pisma
posjedujem samo sedam od stotinu
koje sam pisala
toliko lijepih riječi ispunjenih mudrošću
žena s golemim potencijalima
ali srušena s nogu toliko puta
da je izgubila vjeru u sebe
to znači prema svome uzorku
mogu planirati ogovaranje na
i sama ne znam koliko pisama
proglašavam kategorijom prvom
što li se krije u devet omota
ne odupireš se osmijehu za sav moj žar
u redu je
nije li to molba za fotografiju s autogramom
samo što nemam ni jednu pristojnu sliku
ili želiš od mog fotografa otkupiti negative
uvijek si smatrao da žena koju ćeš oženiti
mora imati morala
nema više prijedloga za brak
sigurna sam da ću naletjeti na svu silu drugih ponuda
i ti ćeš ih pročitati onda
ignoriram ponude iz prve kategorije
jedan od najvećih Božjih poklona
mogućnost je izbora
što si odlučio
tvoj izbor zahtijeva svu hrabrost i vjerovanja
konačno
pozivam te
još jednom
iskoristi tu snagu
a izbor koji moraš napraviti
sigurno je najteži od svih dosadašnjih
ne čujem te dobro
nije li to molba za fotografiju s autogramom
Post je objavljen 22.03.2007. u 07:07 sati.