Moja kosa
pod crnim šeširom
obješenog oboda
vragolasto naherenog
polagano počinje
ples apaša
završavam ga strastveno
skidam šešir s glave
pada mi kosa
do ramena
pljesak
sviđam ti se
polako se spuštaš
na koljena
glazba postaje brža
svjetla su prigušena
gasiš svjetlo
na mom tijelu
prstima ispisuješ znak pobjede
posegni i uzmi me za ruku
odgovori na stisak
pet noći
živjela sam kao žena
zapisao si oba broja telefona
oba pod s
bez imena
samo slovo
cijev u nosu i igle u rukama
daju ti izgled biljke
prazna ljuska čovjeka
za mene ne
neka živi moja ljubav
znam da bi me rado
pozvao negdje drugdje
nažalost
već si se ranije dogovorio
da se s nekim
ovdje sastaneš
no ne predaj se bez borbe
bez kontrolnog tornja
i navigacije
sačekaj još malo
putujmo zajedno
u vječnost
u beskraj
nema smrti
i znamo svoju moć
a vama
ostavljamo ljubav
Post je objavljen 13.03.2007. u 07:07 sati.