Marketing
Rovinj, Rovigno, sunčeko i vlaga
Eo konašno da ponešto nabacim na taj blog.
Nakon uobičajenih pregovora, dogovora i komplikacija završila sam ovaj vikend u Rovinju. Moram priznat da me u petak naveče prala neka opasna "neda-mi-se-nikud-ići-šta-mi-to-sve-treba-u-životu" faza koja se ponovo manifestirala i u subotu u 6 ujutro kad mi ja zatulila budilica...
Svjesna činjenice da će me barem 3 osobe duže vrijeme jako mrko gledat ako odustanem od dogovorenoga, nekako se izvlačim iz kreveta i krećem.
Društvo su mi u ovoj avanturi bili Petra Radulovičeva, Orsat Kratofilov i Sinek Alavanjin.
Vozimo, vozimo, al unatoč dobroj prognozi ja sam i dalje skeptična jer čak ni kod Rijeke još Sunce nije prodiralo kroz oblake..
Nadamo se da će se ukazati nakon Učke. Ništa- oblaci..
I već smo stigli u Rovinj kad su konačno prve zrake provirile kroz to crnilo na nebu. E tad je konačno (vjerojatno po prvi put u zadnjih 12ak sati) provirio i osmjeh na mome licu:) Ajde, ajde, možda neće sve bit baš tako crno.
Ubrzo ne da su zrake provirivale, nego je pržilo!!
Konačno postajem sretna zbog odluke da napustim Zagreb još jednom na ta 2 dana vikenda. Dalje je sve nekako išlo prirodno. Vruče, lijepo, sunčano, ma kaj da velim. Petra i ja smo se bacile na dane u tjednu (mislim smjerovi penjački), a momci na iskreno nemam pojma kaj. Znam sam da je Sinek moro častit jel je popeo svoju najtežu ocjenu:)
Pridružili su nam se i Nikola velebitaš, njegova djevojka Iva te ludi veseli pes Đuro. Inače u međuvremenu je Petra skužila da joj se prolila tekućina za leće te smo zaključile da moramo što prije do grada nać neku apoteku. I tako mi kontempliramo o tome kad taman dođu Nikola i Iva. i sad mi njih ono oćemo pitat dal će bit tu neko vrijeme da nam pripaze stvari, a kad oni pitaju da bi al moraju u grad. Sad mi reko pa zašto- i mi moramo u grad. Veli Iva- zaboravila sam tekućinu za leče:)
Za ne povjerovat, al eto, svi su očito bili u deficitu te čuvene tekućine!
Petra i ja smo ošle u shopping i pritom uživale u šetnji na suncu uz more..
Tako je naša četvorka postala šestorka, a kako mudri kažu: Što više, to bolje! Tako je i bilo..
Kad je pao mrak polako smo se bacili na tričarije poput hranjenja i sličnog, a neobično brzo smo svi lebdili i u carstvu snova. Smještaj: Iza grma ponad plaže pod vedrim nebom i punim mjesecom! Spavanac je bio super osim kaj je vlaga od blizine mora (kako smo i očekivali) sve namočila pa tako i nas. Pomrčinu sam propustila ili ti prespavala.
Ipak sam se dobrano napajkila..
Novo jutro, nove pobjede. Opet pakleno vruče, al onako pozitivno. Taman da malo boje nabacim umjesto onog mog kroničnog blještavog bjelila..
Uff, kako ti vikendi prolete.. Nema mi do bjega iz smrdljivog grada u morski svijet daleko od briga i obaveza. Raj! I kaj je da je, lep je taj Rovinj!
Al naći Ledo sladoled je u ovo doba mission impossible (da, da.. znam da radim digresiju)..
A sad me evo natrag u isčekivanju još jednog veselog vikenda..
Eo i nekih fotki loše kvalitete. Slikane su mobitelom jer mi je fotić konačno umro do kraja. Tako da sam sad službeno ubila 2 fotića u kojih 18mjeseci..
Rovinj..
E da na ovu hrpetinu gusjenica smo naišli i umalo ih pregazili! Btw jel zna neko koja im je to brija?? Prvo su bile u koloni jedna iza druge i onda su formirale ovu hrpu..
Sinek telefonira i lep pogled..
U akciji..
Petra i dio mene- fotosinteza u tijeku! DND
Ruuučakkk (za mene 5. po redu isti obrok u zadnja 3 dana - rižoto.. al bio je dobar..)
Post je objavljen 05.03.2007. u 16:31 sati.