Marketing
Sizifov posao
Prije svega da vam se zahvalim na potpori i javljanju .Čemu ovaj naslov?To ču objasniti kasnije.Ljerka mi daje savijet u vezi depre.Sve ja to kužim i jasno mi je no sam sebi pokušavam
reči kako je život lijep,ali takav sam da me sve negativne stvari pogađaju,a još je gora stvar što se
meni događaju takve stvari da to nema veze sa zalaganjem ili bilo čime nego jedino sa nekakvom
negativnom karmom tako je nazovimo.
A sad o temi iz naslova.Ovaj moj posao me u stvari podsječa na dragog nam Sizifa koji gura svoj
grebeni kamen jer je gadno zajebo.Malo nas je ludih koji rade ovaj posao jer tu stvarno moraš biti pomalo udaren u mozak,da sa svakom mustrom koju radiš guraš svoj grebeni kamen iz početka,
čak ne niti od sredine brda nego od dna.Ponovo kako Ljerka veli gazdarica me izludila.Naravno da te izludi kad oni koji nešto ne moraju uraditi ne razumiju probleme posla,a ako čemo iskreno i nije njihovo da razumiju.Mojeg šefa i ne trebaju zanimati problemi, on hoče robu i hoče na vrijeme a zato
mene plača.E sad dolazimo do toga zašto nas ima malo.Pletem trinaest godina za plaču,dakle profesionalno a danas sa svakom novom mustrom nove stvari učim.Svaka nova mustra je stvar za sebe i tu dolazi ono da ponovo izvučem Ljerkine riječi iscrpi te to,izvuče iz tebe svu energiju,opizdi te u mozak i baca u depresiju kad nakon trinaest godina rada moraš raditi mustru koja je jednostavna
a ti ju nemožeš isplesti jer ti radi rupe kao meni ovaj tjedan ova:
Tjedan dana slažem mašinu i kao Sizif guram svoj kamen a on i dalje lagano i sigurno klizi prema
dolje,ali mogu vam ovdje reči da mi koji smo u pletenju još uvijek profesionalno i jesmo iz
razloga jer nas na neki mazohistički način izaziva ta kamenčina koju iz dana u dan guramo prema vrhu,a svjesni smo da na vrh nečemo stiči ni kad se sretnemo sa Svetim Petrom pred vratima Raja.Toliko danas pa se čitamo.
Post je objavljen 04.03.2007. u 22:06 sati.