moja želja...jedina potreba...da se maknem odavde...daleko....
ništa ne ide kako treba...možda previše tražim ( od sebe ili od drugih?)...sve propada....
dokrajčen u samom startu...
bez mogučnosti izbora....
sadizam...stvaraš da bi ubijao...
optimizam uništava, nada uništava....tjeraju te da ustaješ da bi te bacili još dublje u ponor....
moramo se smijati...Evo, smijem se...ukočila mi se grimasa, ali smijem se, bez razloga, ali smijem se....bez pameti....
moram se odviknuti od posezanja za oštrim predmetima ...ali ima li svrhe opirati se nečemu što ti pruža olakšanje...koliko god ono bilo kratko...
moram nešto osječati, bilo što samo da osječam...da živim...živim li samo zbog toga što dišem?
Post je objavljen 04.03.2007. u 18:13 sati.