Mnogo ljudi griješi kada u rečenici postoji zagrada, crtica ili neki drugi rečenični znak pa im nenaglašene riječi budu svakako razbacane. A te su riječi: a) enklitike i b) proklitike.
Preciznije: a) nenaglašeni oblici prezenta glagola biti i htjeti: sam, si, je, smo, ste, su odnosno ću, ćeš, će, ćemo, ćete; aorista glagola biti (bih, bi, bismo, biste); povratne zamjenice sebe: si, se; vezničko-upitno li te svi nenaglašeni oblici ličnih zamjenica (npr. G: me, te, ga, je, nas, vas, ih).
b) prijedlozi (svi jednosložni, te neki dvosložni i trosložni); veznici (a, i, ni, da) te niječna čestica ne.
Naime, iza zareza, zagrade, crtice... slijedi naglašena riječ, a ne - što je najčešći slučaj - enklitika.
Evo primjera:
Drugi svjetski rat (1941. - 1945.) bio je najkrvaviji sukob u povijesti čovječanstva. (a ne: je bio...)
O enklitikama u sintagmama kao posebnom problemu pisat ću idući put. Pa će vam biti jasnije zašto je pravilna konstrukcija, recimo, Vladimir Nazor rođen je..., a ne Vladimir Nazor je rođen..., ili pak Vladimir je Nazor rođen...
Post je objavljen 03.03.2007. u 23:08 sati.