Obećao sam nastavak pa ne smijem promicati "ludom radovanje". Kao što su mnogi ostali u šoku, a neki su još uvijek zgroženi i bijesni, tako i ja osjećam mučninu još od trenutka kad je objavljena vijest da je Haaški sud Srbiju oslobodio (o Slobo, dio mio...!?) krivnje za pokolj 8.000 (osam tisuća!) Muslimana u Srebrenici. Komentare o tome svi su pročitali, suvišno je na njih se osvrtati... Veliki svjetski mediji također su glumili šok... itd. Ne želim to komentirati, nego ću za ovu temu iskoristiti dio jednoga svojeg starijeg teksta (Solinska kronika, studeni 2004.):
"Eto, baš je nedavno NASA lansirala u svemir jednu igračkicu – tridesetu po redu – po cijeni od samo 45 milijuna dolara! To je novi satelit, jer jedan stari mora u penziju. A on služi za – za globalno pozicioniranje! Budući da je danas i zadnjem seljaku jasno što je to, nije potrebno previše objašnjavati. Glavno da je 'sustav globalnog pozicioniranja izvorno bio zamišljen za vojnu uporabu, međutim, sad se koristi i za civilne komercijalne poslove. Američka ga je vojska stavila na besplatno korištenje svim zainteresiranima'...
Možda bismo im mi mogli javiti da se želimo besplatno globalno pozicionirati preko T-com gulikože jer nam njegove cijene i žice idu na živce!... Ili je možda to njihovo –cioniranje samo poza u vezi s globalnim poslovima CIA-e? Neee, to bi onda značilo da je njihova efbiajdučija izmakla svakoj kontroli. Osim samokontroli! A, u najboljem slučaju, samo budala može zaključiti da je ukupan civilni život već pod globalnim nadzorom vojnog lobija!...
Da je to tek znanstvena fantastika nekog prošlostoljetnog 'Julesa Vernea', dokazuje i činjenica da su sve masovne grobnice po svijetu snimljene izvrsnom satelitskom optikom. Zato se nigdje nijedna jama s kosturima ne pronađe slučajno. Nju uvijek (ONI) otkriju kad im najviše treba..."
A sada ono bitno:
"Nedavno je, u velikoj galami o famoznim hrvatskim 'transkriptima', ozbiljan vojni analitičar otkrio (onima koji nisu znali!) da je globalna angloamerička špijunska mreža sa suvremenim sustavima daljinskog prisluškivanja hvatala sve važne razgovore za vrijeme rata u Hrvatskoj i BiH. Tako je sve snimljeno odlične kvalitete, posebno obrađeno i točno locirano, a svi glasovi identificirani i poredani po hijerarhiji.Dakle – ovo je najvažnije – iz minute u minutu u Londonu i Washingtonu su znali kako teče najveći zločin u Europi nakon Drugog svjetskog rata...! Ne dajte se zbuniti, to nema veze s Bleiburgom. To ima veze s Carlom del Ponte, a riječ je o pokolju Muslimana u – Srebrenici!
Dalje neću opisivati ni prenositi zaključke komentatora u rubrici Naličje sile. Članak je objavljen prije mjesec dana u Vjesniku pod naslovom "Otimači riječi" sve su znali. A onaj novi satelit za globalno pozicioniranje možda će im pomoći za snimanje Big Brothera. Zapravo, (možda) oni nas već gledaju, a mi o tome pojma nemamo. (Možda) im te emisije služe za to da se mi naviknemo na kameru kao stanari BB kuće?..."
Dakle, tako... A sada ću prenijeti članak iz Večernjeg lista, 3. 11. 2006. (dvije godine poslije mojega "otkrića"), pod naslovom: Ako je za Srebrenicu znala CIA, znala je i njemačka vlada. Čitajte pozorno (po potrebi ponovite)!
"Najnovije tvrdnje haaške tužiteljice Carle del Ponte da je međunarodna zajednica znala kako će Vojska RS-a zauzeti UN-ovu zaštićenu zonu Srebrenicu, potvrđuju spoznaje do kojih je 1995. godine kao posebni izvjestitelj iz UN-a za berlinski Tageszeitung i urednik britansko-američkoga glasila za sigurnosna pitanja BASIC-a došao njemački novinar Andreas Zumach.
- Vidio sam transkripte razgovora koje su vodili Mladić i Perišić, počevši od 17. lipnja 1995. godine, dakle negdje oko tri tjedna prije početka napada na zaštićeno područje UN-a Srebrenicu. Prijepis njihovih razgovora pokazala su mi dvojica službenika američke obavještajne agencije, a iz njih je vidljivo da su Mladić i Perišić telefonom i drugim načinom komunikacije, nekad i nekoliko puta na dan, veoma precizno, rekao bih do u detalj, planirali napad na Srebrenicu. Razgovarali su o tome koliko vojnika iz Srbije treba dovesti kao pojačanje za taj napad, koliko tenkova, kako i na koje položaje razmjestiti snage. Iz tog se transkripta jasno vidi da je naredba za napad na Srebrenicu došla iz Beograda i njime je zapovijedao general Perišić. Na temelju svega što sam vidio, nema sumnje da je bilo dovoljno rano obavještajnih spoznaja koje su mogle navesti na akciju kojom bi bio spriječen napad na Srebrenicu i genocid nakon toga. No nije bilo političke volje da se takvo što učini - rekao je njemački novinar Anderas Zumach u posebnoj emisiji Radija Slobodne Europe, čiji je autor bosanskohercegovački novinar Vlado Azinović. Nakon što su mu američki agenti pokazali prijepise prisluškivanih razgovora generala Perišića i Mladića, Andreas Zumach svoje je spoznaje, kako prenosi Radio Slobodna Europa, provjerio na najvišemu mjestu.
- Kada sam objavio tekst o transkriptima koje su mi Amerikanci pokazali, otišao sam k njemačkom generalu Manfredu Eiseleu, koji je u to doba bio u službi u UN-u. Njemački je general, prema tvrdnjama novinara A. Zumacha, bio strašno uzrujan zbog spoznaje da je SAD, vođa UN-a i NATO-a, imao informacije o tome što se sprema u Srebrenici te to nije htio reći članicama Vijeća sigurnosti, koje su imale svoje vojnike u BiH, a ni sa svojim saveznicima u NATO-u.
- General Eisele tada mi kazao da je, bez obzira na to što Amerikanci nisu izvijestili saveznike o svojim obavještajnim spoznajama, moguće kako je istim informacijama raspolagala i njemačka vlada, i to iz vlastitih izvora, odnosno preko njemačke obavještajne službe BND-a (Bundesnachrichtendienst). Istražio sam tu primjedbu i ustanovio kako je ispravna. BND je imao identične spoznaje, a dobio ih je od austrijske vojne obavještajne službe. Znam da Austrijanci baš ne vole kad se to kaže, ali ta je služba zapravo podružnica BND-a.
Austrijska služba raspolaže sofisticiranom opremom za prisluškivanje, raspoređenom na više mjesta u alpskom lancu na jugu te zemlje, odakle se mogu motriti sredstva veze ne samo na prostoru bivše Jugoslavije nego sve do krajnjeg juga Balkana. Mislim kako je moguće da su razgovori Perišića i Mladića, čije su mi prijepise pokazali američki obavještajci, zapravo praćeni i snimljeni baš u Austriji - tvrdi dugogodišnji dopisnik berlinskog Tageszeintuga iz sjedišta UN-a."
Eto, doista dovoljno da sve bude jasno. Ipak ne mogu odoljeti da ne prenesem (kao desert ili šlag na tortu/ru) dio intervjua (Vjesnik, 16. ožujka 2005.) jednog važnog tipa kojeg sam kratko citirao u prethodnom postu o politici. To je "sir Roger Braithwaite, ugledan britanski diplomat s bogatim iskustvom. U hladnoratovskim je vremenima držao službu u Varšavi, Jakarti, Rimu, Bruxellesu i Washingtonu. Od 1988. do 1992. bio je veleposlanik u SSSR-u pa u Ruskoj Federaciji, a nakon povratka u London postaje vanjskopolitički savjetnik premijera Johna Majora, a kao bivši vojni obavještajac, i predsjednik Zajedničkog obavještajnog odbora. Braithwaite za Vjesnik kritički govori o tadašnjem stavu Velike Britanije i svijeta prema srpskoj agresiji u devedesetima":
"(...) Bili smo gotovo uvjereni da su za rat najodgovorniji Srbi, točnije Milošević, ali smo smatrali da je i politika Hrvata bila loša. Nismo vjerovali vašem predsjedniku Tuđmanu, znali smo za planove o podjeli Bosne, a lagao nam je i Izetbegović. Opće je razmišljanje, dakle, bilo da svi lažu i da su svi više-manje krivi..."
"(...) Znate, u obitelji imam Srbe, moj je sin oženio Srpkinju. Iz njezine obitelji jedan je mladić dezertirao iz srpske vojske baš kod Vukovara jer nije odobravao te napade... Ponavljam, nisam ponosan na našu tadašnju politiku. Iako smo na raspolaganju imali instrumente, bila je neučinkovita, ne i prosrpska. Bi li se Europa mogla politički složiti i instrumente upotrijebiti? Ne znam, i sad sam skeptičan. Istine radi, mi nismo ni pokušali, a to je sramotno! Srebrenica je bila kap koja je prelila čašu..."
"(...) Svi mislimo da je EU rješenje za jugoslavenski problem - i za Hrvate i za Slovence i za Srbe, kad se jednom opamete."
Zaključak o tome koga je Haaški sud oslobodio krivnje i zašto, prepuštam svojim župljanima, uz ispriku što nisam imao dovoljno vremena napisati kraći tekst! Svakako, neću se više baviti tom temom, pa kome nije dosad, neće biti ni odsad - "sapienti sat"!
Post je objavljen 03.03.2007. u 22:09 sati.