Marketing
oda bivšem kvartu...
Danas je mojima bila godišnjica braka...Pa su se tako malo prisjećali svojih zajedničkih početaka,svojeg prvog stana...mojeg prvog stana...i tako me uhvatila neka nostalgija...Prošlo je već 20 godina otkako smo se preselili. Iako u to vrijeme još nisam išla niti u školu,nevjerojatno je kako ne mogu zaboraviti to sretno vrijeme provedeno u Zapruđu...Da,moj nikad prežaljeni kvart...
Još i danas se sjetim petkova i reda pred Duhanom za Večernji list...onda smo otac i ja dogegali do "Šipca" gdje sam guštala ćevape dok je on čitao novine...i svih onih ljeta kad sam urlala majci na 6 kat da mi baci "dinare" za sladoled.
Jednog proljeća,u obližnjem grmu je bila prava najezda bubamara....moje društvance i ja smo se osjećali kao da smo otkrili Eldorado...nitko nas nije mogao razuvjeriti da je to turbo-extra-velika sreća...Mislim da je u tom vjerovanju i bilo nešto...
Pa da ne zaboravim dobri,stari "Kraš" koji još uvijek radi i kako mi je drago zbog toga...Mogli su otvoriti još jedan koliko smo love tamo ostavili...
Kako pjesma kaže-bila sam stvarno sretno dijete...
Ne znam što se u međuvremenu dogodilo,ali odavno nisam vidjela djecu kako trče po blatu i "traže blago",ne čuje se više zaigranih dječjih glasova,ne vidim jurnjave s biciklima i dekice u parku...barem ne ni približno toliko kao prije...
Naravno da nije sve tako crno,odselila sam se tek 10-ak minuta cipelcugom od Pruđa...pa i 20 godina poslije ostavim love u Krašu i licnem sladoled kod Šipija...
Post je objavljen 03.03.2007. u 17:59 sati.