Ležala sam na uvenuloj travi, natopljenoj mojim suzama.Nebo, mračno i tužno bacalo je svoje uplakane dragulje na ovaj svijet.Anđeli su bili preumorni da bi svojim nevinim smijehom osvijetlili tamni beskraj.Vjetar je bio hladan.Svojim krhkim dahom, hladnoću je otjerivao na mene.Lice mi je bilo puno zaleđenih, gorkih suza.Čula sam tihi šapat.Bolnu melodiju koja me obuzela sa hladnoćom.Počelo mi se spavati.Ta izgubljenost, ta praznina je bila preduboka.Tjerala me da napustim život...Htjela sam što prije pobjeći od ovog sivog vela u svoje meke snove.Osjetila sam hladnu ruku na svojoj.Nježno me milovala.Melodija je postajala glasnija.Ubojitija.San me dozivao da poletim k njemu.Ono malo topline što je ostalo u meni, je venula.Tihi, blistavi plamen svijeće me napuštao.Hladnoća je poljubila pakosno moju uspavanu dušu i ušla u moje umorno srce.Smrt je sada glasno pjevala svoju grobnu melodiju.Odvlačila me od vječnih kiša, duboke boli i depresivnog, sivog vela, da se odmorim u snovima.Vječnim...Mrtvim...
Tristania-Beyond the Veil
Not fear, nor tears can reach me now
the light seems so clear
as the night fades away
Behold of thy flame, below of all shame
Come conquer me sweet dreams of paradise
Dusk drawn hither to my evening star
A glance in thy mirror
The trance of thy mirror
Venus...through the looking glass
Dance so frail and lost in the fields afar
Cast of thy mourning
Clasp life and glory
Venus...through the looking glass
The sense of angels in veils of dawn
Like she runs forever among thy halls
The pale horizons are closing down
The reasons for living are lost somehow
Cross my heart
with a glance upon the star of riddance
Drift afar
like teardrops on the Stygian river
I'm the nightfall and wizard
that summon thee
You're the blizzard that drape my eyes
I'm thy sorrow and vein of obscurity
You're the dagger that cuts
Shivers on the bleak horizon
Profound words...You're my frailty
Post je objavljen 03.03.2007. u 17:16 sati.