Bok!
SONJA me pitala o pametnim ljudima bez mozga i misli da je dosadna, ali naravno da nije! Samo sam ja bio lijen. Ponešto je o tome konačno sama pronašla na http://www.blog.hr/print/?id=1621663934 i obavijestila nas . Pa evo djelić toga što je našla, vrlo je zanimljivo:
Koliko nam je potreban mozak?
Kada je na Sveučilištu u Sheffield-u u Engleskoj, doktor primio jednog od svojih studenata zbog neke manje ozlijede primjetio je da je glava studenta malo veća od prosjeka. Proslijedio ga je na neurologiju kod profesora John Lorber-a na snimanje glave (CAT). Rezultat pregleda pokazao se dosta nevjerovatnim, naime umjesto dvije hemisfere koje bi ispunjavale prostor lubanje, u studentovoj glavi nalazilo se manje od 1 mm cerebralnog tkiva - odnosno laički rečeno taj čovjek uistinu nije imao mozga. Kao paradoks svemu tome student je imao IQ 126, i dobro mu je išao studij.
Prema onome malo što znamo o neurologiji student je po svim pravilima trebao biti mrtav, te nije čudno što je takav nalaz začuđivao u istoj mjeri koliko je i fascinirao. No to nije bio izoliran slučaj. 1970 godine u New Yorku na autopsiji čovjeka od otprilike 35 godine ustanovljeno je kako ni on nije imao mozak.Profesor Lorber je otkrio još ljudi sa istim nedostatkom, no ipak su živjeli posve normalnim životom.
Ovaj paradoks povukao je mnoga pitanja. Jedno od njih je: gdje pohranjujemo memoriju? Ukoliko mozak nije taj u kojem pohranjujemo sjećanja i iskustva, kako bi naučiti živjeti - čemu on služi? Gdje se nalazi inteligencija i o čemu ovisi? Gdje je naš um?
Posramljen Sonjinim iskrenim interesom, otvorio sam tekst priloga/intervjua s dr. Karlom Pribramom snimljenog na prošlogodišnjoj konferenciji u Londonu. Pribram je inače vrlo duhovit, simpatičan i živahan čičica, neuropsiholog sa Sveučilišta Stanford i autor udžbenika neuropsihologije “Jezici mozga”. On se bavio upravo potragom za odgovorima na pitanja u koja bi se uklapali ljudi bez mozga, a odgovor je: hologram. Tako je i zaslužio poglavlje u knjizi „Holografski svemir“. Uostalom, evo iz intervjua iz emisije Na rubu znanosti nekoliko njegovih izjava o toj temi. Za početak mozak kao klavir:
KARL PRIBRAM: «Model koji ću koristiti je klavir. Naš je mozak tako ustrojen da se receptorske površine anatomski projiciraju na moždanoj kori. To je ovdje i prikazano, ali kao klavir. Ovdje su tipke, a ovdje su modulatori, koji mogu biti razne stvari, poput pedala na klaviru koje mijenjaju zvuk. Žicama su povezani sa zvučnom kutijom. Žice su različite duljine, pa jedne daju visoke tonove, a druge daju niske. Tako se dobivaju različite frekvencije. O tome se jasno govori u znanosti o mozgu. Ono što je izostavljeno u knjigama o neurologiji i u ovom dijagramu je upravo ono što čini taj dijagram. Glazba! Sva ta divna glazba koja dolazi iz klavira.”
Kako radi osjetilna percepcija i gdje mozak čuva sjećanja? Desetljeća istraživanja pokazala da ona nisu na određenim mjestima već po cijelom mozgu. Serije eksperimenata pokazale su da štakori znaju izvesti naučene složene zadatke bez obzira koji dio mozga im se izreže. Ta pojava “cijelog u svakom dijelu” bila je neobjašnjivi dio prirode pamćenja.
KARL PRIBRAM: „Da se ova konferencija “Polje” održava u 19. stoljeću, ljudi bi rekli: "Pa da. Što je tu tako super?" 19. stoljeće je bilo stoljeće polja. Dolaskom 20. stoljeća i izumom statistike, stvari su se dramatično promijenile. Statistika se bavi događajima i stvarima. Ne bavi se poljima. Polja su odnosi, stvari su stvari. Postoje matematičke transformacije pomoću kojih možemo prelaziti iz jednoga u drugo, no ljudi u 20. stoljeću misle u obliku stvari. Stvari i stvari. Ljudi vide gravitaciju kao stvar. Ne postoji neka stvar koja se zove gravitacija! Pokvarilo nas je stoljeće u kojem je preveliki naglasak stavljen na stvari, umjesto na polja. Polja su odnosi, a polja postoje i u mozgu. »
Hologram se temelji na matematičkim transformacijama Jeana Fouriera iz 18. stoljeća. Njima se bilo koji složeni uzorak može pretvoriti u jednostavne valova, a ti valovi natrag u uzorak. Fourierove transformacije omogućuju da se slika predmeta pretvori u maglu interferencijskih uzoraka na komadu filma, kao što se to radi kod hologramskih slika. Pribram smatra da se Furierove transformacije pojavljuju i u mozgu. Sjećanje nije pohranjeno u neuronima ili u malim grupama neurona, već šifrirano u uzorcima živčanih impulsa koji se križaju po cijelom mozgu na isti način kao što lasersko svjetlo poprijeko interferira po cijelom području holografskog filma.
KARL PRIBRAM: „Gledano s fiziološke strane, pluća obavljaju funkciju disanja. Ako pišemo poglavlje o disanju za knjigu o fiziologiji, nećemo napisati da su pluća središte disanja. Reći ćemo da pluća obavljaju jednu funkciju, krvna zrnca drugu, hemoglobin treću i tako dalje i objasniti na koji su način povezani. Disanje je samo cjelina u koju se razni dijelovi uklapaju. Ne znam zašto bi mozak bio drukčiji. Nekome je palo na pamet da je mozak organ u kojemu su smješteni svi osjećaji i spoznaje. To se ne uklapa u fiziologiju. To ne vrijedi ni za jedan drugi organ. Zašto bi onda vrijedilo za mozak? Da nema tih koji sve rade naopako, ne bi nam bile potrebne ovakve konferencije da im objasnimo kako bi trebalo biti..»
Ako je mozak hologram, to objašnjava i kako može spremiti tako puno memorije na tako malo prostora. Jednostavnom promjenom kuta pod kojim dva lasera udaraju na fotografski film moguće je snimiti puno različitih slika na istu površinu, pa holografski na jedan kubični centimetar filma stane 10 milijardi bita informacija.
KARL PRIBRAM: «Ne shvaćajmo pojam pohranjivanja sjećanja tako ozbiljno ili doslovno. Jedan je Nizozemac napisao knjigu o hologramima koja pokazuje da se tom tehnikom može sabiti tolika količina informacija koju ljudi imaju i koriste u mozgu.»
Fascinantna odlika ljudskog razmišljanja jest to što se svaki djelić informacije trenutačno uspoređuje sa svakim drugim djelićem informacije – što je još jedna osobina holograma. Pribramovo istraživanje je pokazalo da se i do 98 posto optičkih živaca mačke može ukloniti, a da se ozbiljno ne ošteti njezina sposobnost izvođenja složenih vizualnih zadataka. Mada kontroverzan, holografski model objašnjava i sposobnost sjećanja i zaboravljanja, asocijativnog prisjećanja, sposobnosti prepoznavanja stvari, fotografsko pamćenje, osjete fantomskih udova i način na koji gradimo vanjski svijet. Vjerujem da on objašnjava i Sonjine ljude bez mozga koji normalno funkcioniraju. Ili kako je to Karl Pribram rekao na kraju intervjua: „To objašnjava način na koji funkcioniramo kao nijedno drugo objašnjenje dosada.»
Idemo dalje s nekim pitanjima.
VJEČNI je u jednom komentaru predložio da se «riješim velikog broja želja vjernih čitatelja i gledatelja» tako da «napravim natječaj za najbolji prilog, pa da se čitatelji same pretvore u istražitelje». A sve to «za neku nagradu, naravno.». Primamljivo, primamljivo! Ali mene ne smetaju želje niti ih se želim riješiti, dapače, baš ih volim. Ali to nije prepreka da se pretvoriš u istražitelja! Svi te čekamo! J
BALJEZGARA zanima chupacabra, ali o tome baš ne znam puno. No , zato imam pozitivan odgovor za NEU koja bi htjela «postić o onim znanstvenim nalazima iz emisije o veteranima polja» jer joj se to «činilo strašno zanimljivim». Meni isto, bit će takvih postića. Evo, jedna je već na početku ovog posta.
GRGA misli da je riješio misterij nastanka likova u usjevima. Citiram, pa prosudite: « Krešo,evo jedinog pravog odgovora za krugove u žitu,za kojeg sigurno nisi čuo.Možda si vidio snimak nastanka crteža s onima vatrenim kuglama i mislim da znam o čemu se radi.Primjer: kad na neko mjesto bubne grom,recimo u grupu ljudi, u krugu stotinjak metara svi popadaju na zemlju (osim onih direktno pogođenih koji se nikad ne dignu).Zašto? Munja ionizira zrak pa se stvori zračni udar koji povalja nazočne.Slično rade one sjajne kugle u žitnom polju,upravljane inteligentnim postupkom iz tzv.NLO-a.Točno po nacrtu,kad je mirno vrijeme, ionizira se dio žita.Onda jedna kugla napravi brzi krug oko crteža,zarotira zrak,ionizirane stabljike polegnu i tako ostanu,dok se ostale vrate u normalan položaj...Postupak je dokazan u laboratoriju,doduše minijaturnih dimenzija,ali to je to... Dovoljno je minut dva za spektakl.Kugle se odmah vraćaju onome tko ih je poslao.Siguran sam da znaš šta se događa kod ionizacije zraka u različitim uvjetima,ali mi je drago što mislim da sam uspio riješiti ovu svjetsku misteriju.»
Ne znam je li to točno, ali prijedlog je u svakom slučaju originalan. Čestitam na inventivnosti! Ništa nalik tome nije napisao Božidar Kemić u svom opsežnom feljtonu u četiri nastavka o likovima u usjevima (u prva četiri broja Vizionara), u kojem je na hrpu stavio zaista sve što se o toj pojavi zna ili je izmjereno, kao i čitavu zbirku interpretacija. Osim ove.:-)
MANAH me pitala (ili pitao) «šta/što/kaj smatram najbitnijim za ljude na planetu Zemlji, tj u našoj zemlji?» te «postoji li nešto na što bi stavio akcent».
Pa ovako na prvu loptu – čini mi se najvažnijim da svatko osvijesti ono što radi, što bi značilo da ništa ne radi mehanički već s punom koncentracijom i dobrom namjerom, i sa svjesnošću već i o malim, neposrednim posljedicama koje svaki naš postupak ili riječ ostavlja. A svaka od njih pokreće nepredvidiv niz događaja, kao u efektu leptira. Mislim da bi takav postupak smanjio količinu bijesa i ljutnje u ljudima i svima život učinio nešto ugodnijim. A na drugu loptu: relax, people.
AMATA me ljubazno uputila gdje da se obratim ako želim znati korijen riječi "vegetarijanac". HAL v4 pak ne vidi «nikakve misterije s riječi vegetarijanac. Riječ je tvorenica od veget(able) + -arian koji se u engleskom koristi kao sufix za tvorenice nastale na latinskim predlošcima (librarian, veterinarian, proletarian) a taj nastavak označava osobu koja vjeruje u, upražnjava, koristi ili podržava određenu doktrinu, teoriju ili skup principa povezanih sa korijenskom riječi. Vegetable je biljka, konkretnijie voće i povrće dakle 'vegetarian'. Mnogi svjetski jezici koji nemaju neki svoj poseban naziv uzeli su englesku tvorenicu i prilagodili je svom jeziku».
Ma puno hvala, ali ljudi, pa ono da vegetarijanac znači «loš lovac» bila je šala!
No, komentari su se pokazali vrlo korisnima po pitanju onog ribarskog ulova od prije par postova jer su ANNO, HAL v4 i MADJ NAJJAČI pokazali da je riječ tek o raži snimanoj odozdola. Good job!
RICK pita hoće li bit emisija o Torah Code-u tj. biblijskom kodu, kojega je svojom knjigom proslavio novinar Michael Drosnin (a i biblijski kod njega). Bio je jedan prilog o tome u emisiji o proročanstvima koje je bila 2003. godine, ne vjerujem da će biti cijela emisija o tome jer nemam dosta materijala. Kad smo već kod toga, zanimljivo je da biblijski kod nitko više ne spominje, a bio je pravi hit prije četiri godine. Priča je zvučala poprilično uvjerljivo, bio je uz nju i dobar dokumentarac. Al' čovjek se nauči na sve , pa i na čuda!
SSAX voli zamisao o holografskom svemiru, a volim je i ja. Tu knjigu voli i SIROVINOVIĆ koji ju je «nedavno pročitao i knjiga mu je odlična, jedino što mu Talbot malo ide na živca sa svojim "e ovo se i meni dogodilo prije par godina...". On je imao izvantjelesna iskustva, može vidjeti aure, gledati na daljinu, materijalizirati stvari :-), čoeče, pravi multipraktik.»
Fakat je! :-)
MATIJA se sjeća zanimljive emisiju o zmajevima, od kojih je navodno zadnji ubijen prije 500-tinjak godina jer je napadao neko selo. Sjećam se i ja tog dokumentarca, ali nije to bio pravi dokumenatarac, nego fejkani.
Za AGLOCOhr-a koji pita gdje može kupiti onaj časopis koji je vidio u emisiji:; Pa ja ga vidim na svakom kiosku u Utrinama, a i u pothodniku kod Glavnog kolodvora i drugdje – potraži pod imenom VIZIONAR
Uf, već imam žuljeve na jagodicama od kljucanja po tipkovnici.
Čitamo se!
Post je objavljen 02.03.2007. u 23:46 sati.