Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mamabahama

Marketing

MOLITVA

Dugo se nisam javljala.
Znam.
Pukla me depresija. I brige. I još svašta nešta.
Ni sama ne znam šta mi je.
Sama sam sebi teška. Bože, kakva sam tek drugima.
Nemam volje ni za šta. Osjećam se kao penzićka.
Samo se držim svoje dekice, televizora i tople sobe. Ne bi me vrag natjerao na friški zrak ili ne daj Bože šetnju.

Imam osjećaj da još nisam riješila neke stvari sama sa sobom.
Odgovorna sam za puno toga, a sve mislim da mi to nekako ne ide.
KATASTROFA!

Danas sam ponovno iz svojih ladica izvlačila stare fascikle i čitala neke svoje stare papiriće , skupljene u ne znam ni sama kom razdoblju moga života.
Samo da znate da je jako dobro tako imati naku ladicu prošlosti , pa tu i tamo po njoj malo prošetati.
Zastala sam na jednom papiru sa MOLITVOM i stala, nasmijala se, isprsila, i.... IDEMO DALJE.
Evo da podijelim sa vama:

«

Gospodine, Ti znaš da ja starim....

Pomozi mi da ne postanem prevelika pričalica; naročito me sačuvaj od dosadne navike da o svemu moram izreći svoje mišljenje.

Oslobodi me, Gospodine, potrebe da se svima miješam u posao.

Sačuvaj moj um slobodnim od neprekidnog ponavljanja beznačajnih detalja. Daj mi milosti, dragi Bože, da mogu saslušati druge dok mi pričaju o svojim tegobama i bolestima. Pomozi mi da strpljivo podnosim dosadu . Stavi stražu na moja usta; jer moje tegobe i bolesti jačaju i množe se, a užitak da o njima govorim svake godine postaje sve veći.

Nauči me dragocjenu lekciju da i ja ponekad mogu biti u krivu.

Održi me dovoljno slatkom; ne želim biti svetica ( s njima je teško živjeti ). A opet, čangrizava starica je pravo đavolsko djelo.

Gospodine, učini me brižljivom, ali ne i čudljivom; spremnom da pomognem, ali da se ne namećem; samostalnom, ali i spremnom da dobrodušno prihvatim pomoć koju mi žele podariti.

Oslobodi me mišljenja da sam mudrija od mlađih samo zato što sam od njih duže živjela.

Kad ne odobravam neke promjene koje su se posljednjih godina dogodile, daj mi mudrosti da mogu držati jezik za zubima.

Gospodine, Ti znaš da bih ja željela imati bar nekoliko prijatelja kada mi dođe kraj. A m e n!
«


Nekad davno, prije oho–ho godina znam da sam to svojoj mami ispisala krasopisom, velikim slovima, i zaljepila na frižider.
Sada kada sam to pronašla i pročitala........zgrozila sam se i jako postidjela.

I obečajem, dat ću sve od sebe da budem bolja, i ne teška svojim prijateljima i djeci. AMEN!



p.s. Naravno da nisam prekinula dijetu, sve ide kako treba, ustrajna sam i bez većih grešaka. Mislim da trenutno vaga stoji na istom , ne vidim pomaka, ali....nadam se.


Pusa!


Post je objavljen 02.03.2007. u 15:49 sati.