Život mi se napokon posložia,da se čak bojim to napisati jer svaki put kad to kažem ponovo se poremeti neka uspostavljena ravnoteža...Kad sam sritna teže je pisati,jer sriću ne možeš opisat...nju jednostavno osjećaš svim svojim bićem...ispuni te...i osjećaš se kao proljetno sunce...ispočetka blijedo,treperavo i prestrašeno...a onda zasja tako jako da ti dođe sve do duše,do najskrivenijeg dijela tebe...onog dijela koje nisi mislila nikom pokazat...ali te sunce prevarilo...i izmamilo iz tebe svo ono najbolje...sritna si i želiš to svima reći,želiš da čitav svit to čuje...al istina je nažalost bolna...ljudi su zavidni i zli...i namjerno ti pokušavaju uništit sve...ALI NE DOPUSTI IM...Nema lipše stvari kad zlicama dokažeš kako te ne diraju njihova isfrustrirana lica i životi...A opet kad sam loše i kad sam tužna tako je lako pisati...talo je lako i olakšavajuće sve te ružne osjećaje izbacit iz sebe i čak ih možeš opisati jer možda i više djeluju na tebe od sreće,više te obilježe i duže su tu...eto...jednostavno sam sritna i samo želim da me svi puste na miru...da napokon uživam...i nađem mir koji mi neće biti dosadan...
Post je objavljen 02.03.2007. u 00:16 sati.