Kaže, ostavi svoje ime,
ostavljam ga,
kaže zaboravi svoje porijeklo,
zaboravljam,
to što radim, svoja uvjerenja,
sve kako sebe nazivam,
da sam majka, žena, kćerka, prijateljica, vjernica...
odbacujem sa sebe, skidam
Kaže,ostavi sve oko sebe, ogoli se potpuno.
Pogledaj iznutra...
tko sam - nitko,
što sam - ništa...
ali ipak, u nutrini nešto se događa,
netko bezimeni tu živi,
ima želju zajedničkog susreta,
ima želju ujedinjenja...
Moje nitko i ništa,
moje ja,
treba Tebe, jer ti pripada.
Dio je cjeline koju si Ti stvorio,
koja se samo sakrila iza onogo što sam zaboravila i ostavila.
Sve prolazi, sve nestaje...
Ovo moje nitko i ništa, ne stari, ne mjenja se,
nema godina, nema iskustva,
isto je od začetka kakvo si za mene stvorio,
čeka da se opet spojimo,
sa strahom da li sam očuvala ono što si mi dao.
Post je objavljen 01.03.2007. u 12:25 sati.