Sta li ce sutra
oni,koji su svaku vecer ranjavali mrak
ubijali dan?
Da li ce znati bar da odglume kajanja?
Sta li ce sutra kada se osvijeste,
kada se razbude
iz svojih teskokalibarskih snova,
kakve ce tada snove tkati?
Da li ce u njihovoj djeci
progovoriti djeca svih onih,
koje su zlostavljali,sakatili,ubijali...
Kada im uzmu ta okaljana zeljeza,
da li ce im iz svijesti isteci
ta natalozena,mitomanska mrznja?
Da li ce znati oplakivati bar svoje mrtve,
sto ih sahranjivase naoruzane
i u vojnickim odorama?
Hoce li bar nad njihovim grobovima
uciti svoju djecu
da nikada ne dorastaju za osvete?
Nece li bar u njima ubijati
duh pravde,koji se radja
sa svakim normalnim covjekom?
Ti si tek jedna od onih
iz cijih je ociju
svakodnevno isticala tuga,
prema cijoj su utrobi
bile okrenute njihove uzarene cijevi,
ciju su kozu parali handzari...
Ti se tek jedna od onih,
koje ce,vjesajuci godine o klin,
u predjelu srca nositi,
ko najtezi teret,te ruzne oziljke,
nadajuci se da ce ih vrijeme
izatrati,izblijediti...
Post je objavljen 01.03.2007. u 11:03 sati.