Pregled posta

THE RIDE

Nisam najbolja u izražavanju vl. misli, osjećaja... Često oni,
koje smatram vanredno inteligentnima i dobrim ljudima,
u smislu 0,1% onog što obitava na ovoj planeti
(a ja sam bila dovoljno uporna nači ih- i samim time ih smatram bliskim
& absolutly vrijednim pažnje i vremena) nemaju pojma o mojoj impresiji njih samih.

Zatvorena sam ko 100 dagnji i još nekih tvrđih školjkašica,
neverojatno nemarna svezi kontakata. Počevši od malih,
svakodnevnih javljanja, koja se nekako (meni posve nejpojmljivo)
protegnu na višemjesečne nestanke.
JA.
Ne ONI.
Krasna predispozicija za KV odnose, zar ne?
U stilu: „Ko te j*** (al' ak me se sjetiš pitat- Baš si mi super!!!)“...
Tako nekako ja djelujem NJIMA (malo ih se sjeti pitati, ne možete im zamjeriti).
I prekriže me brzo, osim ako imaju petlje il' višak vremena,
il' se baš zainate bacit me na paru il- ajoj u vruću vodu, pa ljuštura popusti.

Popikavam se opako, još uvijek, nakon svega, sa silnim iskustvima;
teturam ko zadnji bedak kroz taj magični svijet odnosa....
Ne obračam dovoljno pažnje.
Nisam sposobna usredotočiti pažnju osim na ono što trenutno vrišti.

Razbacana sam, krajnje kaotična.
Stalno neke priče, nešto se dešava, zaokuplja mi pažnju, i previše...
Pa nestajem. L Jer sam neki mutant kao/umjetnica
s opakom oscilacijom ka tibetansko / savršeno/ postignutim/ umijećem/
meditacijskog fokusiranja. Bakčem se sa situacijama krajnje predano.
Jedna po jedna.. i...
Ako niste na primarnom repertoaru- ja: Fiiiijuuuu!!!

Obrušavam se, maximalno usredotočena, ko mali sitnomoždani tupavi gnjurac
- na drugu vrstu ribe. Nije opravdanje, znam, al' je tako:-(
Nije ni isprika, ali je istina. Znam ja to.
Nikako da se riješim starih tehnika odrastanja
gdje je koncentracija i sistematičnosti značilo preživljavanje.
A to vrijeme je sad već dobrano iza mene.
Ali ja...

Hmmm.

I baš stoga nisam pametna kao što neki misle;
čim furam te filmove, tvrdoglavo, već godinama.
Ne valja mi repertoar. Kazalište mi je u k****.
Previše suza, premalo smijeha.
A osmijeh & smijeh je jedino kaj se računa.

Ima li uopće smisla ulaziti u bliže mi odnose?
Ajde, neka, malo, da se ispucam...
U ljubavnim vezama nisam- jako čudno- ništa bolja.
Sve više i više sam ziher, kako sam najbolja u malim, isprekidanim dozama.
Onda sam NAJNAJ.
Onda dajem the best od sebe. Jer...
frustracije ispoljavam tamonegdje, drugdje. U samoči.

Neznam koji mi je vrag. Ponašam se k'o malo dijete.
I znam to, svjesna sam svega i ne mogu si pomoći...
Teško je uvidjeti smisao u nečemu van nas samih, makar u tome sudjelovali,
ukoliko ne uviđamo niti vlastitu svrhu.
A još je gore ukoliko smo je svijesni- samo ne znamo kako je doseći...

Možda...
Kako svaki proizvod ima svoju svrhu, namjenu...
Možda ja NISAM NAMJENJENA IKOME.
Simply greška u programu..

Ako su ljudi socijalna bića, ja sam ispravna svezi namjene i...
potencijalno nenadhebiva tijekom večeg dijela procesa...
Ali mi je ugrađena proizvodna greška,
naime- nisam sposobna do kraja ispuniti svrhu.
Kao robot budućnosti, sposoban činiti mala čuda
naspram onoga što je do tad „očekivano“ i „moguče“,
samo sitna tvornička greška:
Nisam sposobna isfurati ideju/osjećaj/lajf do kraja.

Ne mogu ispuniti krajnju funkciju.
Nisam sposobna doseći cilj.
Ako mislite da mogu, a dospjeli ste samnom
tamo negdje na pola puta- varate se.
Upravo ste naišli na 100 crveno/bijelih znakova, provalija i tako to.
Uviđa se brzo.
Još ne nađoh dovoljno uporne da nastave travel nakon uviđaja.

I nije bitno koga volim, koliko i zašto i na koji način.

Nije bitno što ja mislim, osjećam.
Ja sam unaprijed onemogučena.

Unutar sistema puno profinjenijem od bijedne DNA.

Rascjepkali su mi srce.

Rastavili dušu na nebrojene puzzle i pogubili komadiće.
Sve što činim djeluje lažno, jer...
Dolazi iz fragmenata, jer nisam potpuna.

Znam jednu curu koja zna neke ljude
što sinu nadjenuše ime Eror.
Moje potiče od latinske riječi želja, iliti čežnja.
Mejbi, da nekako iskamčim susret
sa tim Eror-om i besramno ga zavedem,
mejbi bi moja svrha napokon bila ispunjena.
Snimili bi film o nama.
O forumima i web-sajtovima da ni ne pričam...

JOAN AS POLICE WOMAN The Ride.mp3