Pregled posta

Gospodar Bureka:Povratak sina Bukvimirovića

Evo nešto od Rakija da se upišate od smijeha.Nemam vremena,zbogom.

Uvod:

SaRumomova vojska, ali i on sam su pobijeđeni. SaRumom osobno je zatočen u vlastitoj pečenjari gdje ga čuvaju stabla nafiksana morfijem. Društvo, koje je partijalo i branilo tvrđavu Shishkebab od narodnjaka, se trijezni i pere od vlastite bljuvotine, Mirko i Papak još i dalje biježe od bijelih miševa (nus pojava skunka...), a Bobo, Stanimirović i Gojko još smrde od kanalizacije i otpada.


Glava 1.
«Grgin potez i opet PARTY»

Grga je odlučio krenuti prema SaRumomovoj pečenjari te je probudio Anđelka, sir Lobotomijana i Gnoja, na što su svi troje burno reagirali: «SI NORMALAN!!! ZNAŠ LI TI ŠTO ALKOHOL RADI OD ČOVJEKA!? USUĐUJEŠ NAS SE PROBUDITI TAKO RANO!? TEK JE 3 POPODNE!!! ŠTO ČEKAŠ!? NE IDEMO DOK SE NE NASPAVAMO!», ali lukavi Grga im je spomenuo onu bocu rakije koju Mirko i Papak imaju kod sebe, na što je reakcija ostala... pa... skoro pa slična: «Kao što smo rekli... PA ŠTO JOŠ ČEKAMO!?», i krenuli su prema SaRumomovoj pečenjari.
Kad su stigli do SaRumomove pečenjare vidjeli su kako Mirko i Papak biježe od, za promjenu, imaginarnih šišmiša, našto su Anđelko i Gnoj crknuli od smijeha te ih počeli zafrkavati. Grga i Lobotomijan su nastavili do pečenjare. Dok su došli do nje, Mirko i Papak su došli k sebi. Čarobnjak-slastičar SaRumom bijeli, stajao je na krovu svoje pečenjare. Grga mu se obratio: «Šta je ti tupi krelcu koji voli narodnjake!? Ajde mi reci što Samirramiz namjerava pa te nećemo tući sve dok ti govna ne izađu na nos.», na što je SaRumom skinuo gaće i počeo pišati Grgi u usta. Anđelko i Gnoj su opet pali od smijeha, a Lobotomijan ga je pogodio mlazom vode iz šmrka koji ga je gurnuo sa krova. SaRumom je pao, prvo na leđa, zatim je licem obrisao prvi kat pečenjare, pa mu se ruka otkinula od udarca u klimatizacijski uređaj i dočekao se na hidrant, koji mu je završio u guzici i to cjelom duljinom i debljinom. Od siline penetracije iz glave mu je iskočilo oko. Grga je uzeo to oko, zamotao ga u rizlu i stavio u džep. Krenuli su prema selu Rokomotiva, gdje je kralj Rajko napravio afterparty.
Dođoše u selo i počeli su sa feštom. Prvo je kralj nazdravio: «Za sve koji su pokleknuli pod silinom alkohola na prošlom partyju, ispijamo ove čaše. ZA SLAVU MRTVIH PIJANIH!» i rulja odvrati: «ZA SLAVU MRTVIH PIJANIH I DA IH BRZO DOSTIGNEMO!!!» te su počeli piti kao nikada u životu. Gnoj i Lobotomijan su odlučili napraviti trku. Tko zadnji ostane na nogama je pobjednik. Počeli su piti... i piti... i piti... i piti... i piti... i piti... i piti... i piti... i piti... i piti... i piti... i piti... i piti... i piti... i piti... i piti... i piti... i da ne duljim, zapili se ko guzice i «oba su pala». Na podu su počeli raspravu o tome tko je pobijedio: «$#%$&# 52$»$% 5he$#»$&%& ...HIK!... |™™[w $& >|| (==/$!?» (u prijevodu: «Šta je curice...ne možeš podnijeti toliko alkohola!?») na što mu lobotomijan odgovori: «Ovo je demokratska država i ja mogu podnijeti što god da ja želim podnijeti i nitko mi neće oduzeti to pravo da podnosim ono što mogu i želim podnijeti, pijan sam i ne znam što govorim, niti me je briga što govorim, znam da nešto pametno govorim, ako ti se ne sviđa podnesi kaznenu prijavu za moje podnošenje nepodnošljive količine alkohola... BLJUF!» i zamalo pao u nesvijest. Prošlo je 3.4 sekunde i oboje su crknuli od smijeha... Gnoj ga upita: «$#!][®w& #/( $€%#/$ ™®€€®™?» (u prijevodu: «Koliko si uspio popiti!?)na što će Lobotomijan: «.................................................... ................... Izgubio sam broj nakon sedme...», a Gnoj će podrugljivo: «#!»$&% €|tz$!$# !?» (prijevod: ŠTA PIVE!?») na što mu Lobotomijan kaže: «Ne... Bakse...». Nakon te informacije, obojica su pala u nesvijest.
Nakon određenog vremena, svi su zaspali. Mali glupi Papak, je htio vidjeti ono oko koje je Grga zamotao u rizlu, pa se došuljao do Grge koji je govorio u snu: «Oh... Nevene... tako si.... OH NEVENE CIGANOVIĆU!.... Mmmmmmm Ciganoviću, ti sexi stvore, bolji si nego zadnji put...». Nakon poveće stanke dok je crkavao od smijeha, odvažio se i uzeo mu rizlu sa okom iz džepa. Razmotao je rizlu, a oko je naglo pogledalo u njega! Potpuno je obuzelo Papka i nije ga mogao ostaviti koliko god je to htio! Kroz to oko Samirramiz mu se obraćao! Htio je znati tko ima njegov burek! Ali prije nego li je Papak uspio bilo što otkriti, Grga se probudio i oduzeo mi oko. Napao je Papka: «RECI!!! ŠTO SI MU REKAO!? ŠTO SI VIDIO KROZ TO OKO!?» na što će Papak prestrašeno: «Rekao sam mu da si pederčina i da voliš male šiptare i vidio sam zeleni grad sa stablom marihuane na glavnom trgu u plamenu! MOLIM TE ME NEMOJ JEBATI U ŠUPAK!», ali mu nije uspijelo... «AAAAAAAAAAAAAAHHHHHHHHHHHHHH!».
Zeleni grad je bio prijestolnica svih kraljeva u Međualbaniji, ali ujedno i glavna prijestolnica grada Gonvrata. Tim je gradom sada vladao kralj Čempresomir, Boromirov i Jelomirov otac. Zakoniti naslijednik toga prijestolja nije bio Čempresomir, nego jedna nama jako poznata osoba... Anđelko, sin Bukvimirov!
Grga je nakon što je bol nemilu nanio malom Papku, po neznam koji put sazvao vijeće. «Zeleni grad o kojem je Papak govorio je Travulja! Moramo tamo krenuti pod hitno! Papak je vidio budućnost toga grada. Napasti će ga Samirramizovi šizofrenični pekari i zapaliti. Ako to naprave, od dima koji će se sa njega dignuti, napušiti će se cijela Međualbanija!». Nitko nije vidio što je loše u tome da se međualbanija napuši, ali im je Grga objasnio: «Dok budete u blaženom stanju napušenosti, Samirramiz će zauzeti cijelu Međualbaniju i domoći se svog bureka! Prvo moramo zaustaviti Samirramiza, a onda ćemo sami zapaliti grad, a nakon toga napraviti pijanku!» i svi su ga podržali sa oduševljenjem. «Kada se Travuljini svijetionici zapale, krenite prema gradu i dođite tamo što prije. Putem nađite saveznike! Samirramizovi šizofrenični pekari su gori od SaRumomovih! Ovi slušaju Turbo folk!», sve su prošli trnci kroz kralježnicu... Ako su narodnjaci bili tako gadni, što će tek biti sa Turbo folkom, ali su to morali učiniti.
Grga je sa sobom na putovanje poveo Papka, uz ispriku da Samirramiz misli kako on ima moćni burek, ali svi znamo zašto ga je uzeo.


Glava 2.
«Tunel i grad Travulja»

Dok su Bobo, Stanimirović hodali kroz šumu, Gojko, njihov vodić je postajao sve čudniji. Istina, jeo je lude gljive u međuvremenu, ali nije bio čudan zbog toga. Gojko je sve češće razgovarao sam sa sobom: «Kada hoce da bude prava vrijeme da zaoljala malja šiptar!?... Uskora moja zljato... uskora... Mi odvede malja šiptar u tunelj! i kada malja šiptar uđr u tunelj, se zadaviju od ugljični moniksida! DA!!! ZLJATO BITI SAMO MOJA! Misljiš naša?! DA...da.. njaša... ubrzo.» Odveo ih je do ceste koja je vodila do Samirramizove pečenjare, koja se nalazila iza planine kroz koju je prolazo... TUNEL!
Sljepo su pratili Gojka koji ih je doveo do ulaza u tunel. Stanimirović mu nije vjerovao te je pitao Boba: «A da mi krenemo autostopom? ovaj tunel mi izgleda jako dug i nema svijetla... bili bi sigurniji kad bi našli prijevoz.», ali Bobo mu odvrati: «Šta je? Stislo ti se!? ti tu stopiraj,a ja i Gojko idemo pješke!» na što je Gojko počeo zadovoljno trljati ruku o ruku. «Sada jedna malja šiptar manje za prikljati...», rekao je gojko tiho samome sebi.

Grga i Papak su došli u grad Travulja i stali ispred najviše zgrade i Grga kaže Papku: «Ovo je jako osjetljivo vrijeme... Pazi što govoriš pred kraljem! Nemamo dovoljno cuge za pijanku, a fali nam i vojske za napad na Samirramizovu pečenjaru, zato mu nikako ne spominji silovanog Boromira! ...kad bolje razmislim, ti ćeš samo zasrati stvar, pusti mene da obavim govor.». Papak je na to pristao.
Ušli su u glavne odaje. Kralj Čempresomir je sjedio na svome prijestolju. Grga mu se obrati: «Čempresomire, gde si!? šta ima kod tebe!? nego, reci mi... koliko imaš vina u podrumu... znaš malo smo kratki na cugi jer smo napravili sedam fešti u četri dana... pa ako me kužiš...», na što će on: «A ima vina, nego, reci ti meni... ZAŠTO MI JE SIN SILOVAN U ŠUPAK OD STRANE ŠIZOFRENIČNIH PEKARA, A POLICIJA JOŠ NIŠTA NE PODUZIMA!?», Grga će začuđeno: «Od kud znaš da je silovan!? To ti nismo namjeravali reći do poslije partyja!». «Vidiš ovaj vibrator!? To je bio Boromirov najdraži vibrator, a baterija je puna! TO MOŽE ZNAČITI SAMO DVIJE STVARI! ILI JE MRTAV ILI SU MU PROŠIRILI GUZNI OTVOR!!!», kaže Čempresomir. Grga mu objasni: «Glupane, biti će vremena za žaljenje i lomljenje koljena kasnije! sada trebamo tvoju pomoć! Prvo moramo skupiti vojsku da obranimo Travulju od šizofreničnih pekara iz Samirramizove pečenjare, zatim ćemo napraviti još jedan party, pa ću ti dozvoliti da ovom malom papku Papku slomiš koljena i kičmu ako želiš.», na što je kralj veselo pristao. «Sada zapali svjetionike da pojačanja krenu. Trebat ćemo svu raspoloživu pomoć... ovi pekari slušaju turbo folk! Kralj je odmah naredio da se zapale svjetionici te da saveznici dođu u obranu Travulje, turbo folk nije za zezanje. Dvije pjesme su dovoljne da i najinteligentniju osobu na svijetu spuste na rainu retardiranog petogodišnjaka...
Svijetionici su zapaljeni, a saveznici su krenuli. Sprema se najteža bitka koju su naši junaci ikada vidjeli.


Glava 3.
«Čudni saveznici i Bobove nevolje»

Anđelko i društvo su se utaborili na nekih četri dana plaženja po podu u pijanom stanju ili pola dana hoda u normalnom od grada Travulje. Pokraj tabora bila je nekakva špilja, koja je više izgledala kao grobnica. Anđelko je upitao Rajka: «Koji se kurac nalazi u toj pećini?»,a Rajko mu odgovori: «Ma tamo su ti metalci-gotičari... Znaš oni, koji su stalno u crnom... čekaj, kako ih ono lijepo zovemo... hmm.. Ah da, šišmši! Samo pazi, tko god da je ušao unutra, više se nikada nije vratio.», na što će Anđelko: «Da... čuo sam... Zarazna je to muzika...» te je išao spavati.
Sutradan, kad su odlučili krenuti, Anđelko, sir Lobotomijan i Gnoj su se odvojili od vojske i krenuli u špilju. Kako su ušli u nju, vidjeli su cijelu legiju metalaca koji su se ubrzo okupili oko tako zvanih «novih žrtvi». Anđelko im objasni situaciju: «Ljudi, grad Travulju će napasti Samirramizova vojska šizofreničnih pekara koji slušaju turbo folk! i ako oni zavladaju Međualbanijom, Super Silva će pjevati nacionalnu himnu!!!». Kad su čuli riječi «turbo folk» i «Super Silva», zakuhala im je krv u žilama i rekli su: «Kada ćemo se tući!? želimo im glave posjeći! Popiti im krv!!! Plesati na grobovima, okretati križeve i paliti ih i cugati dok si želudac ne izrigamo!» i tako su se pridružili Anđelku i krenuli prema gradu Travulji.

Bobo se u međuvremenu mučio da prođe kroz tunel. Gojko je svakim njegovim kašljem bio sve sretniji. Kad su došli blizu izlaza, Gojko je shvatio da se Bobo neće stići ugušiti te ga je odlučio ugušiti sam. Bobo je bježao, lupao ga, psovao mu sve po spisku, mislim da ni jedan svetac na nebu nije ostao ne spomenut. I taman kad je Bobo pomislio da je gotovo, da mu više nema spasa, doleti auto i lupi Gojka koji je odletio van iz tunela i strovalio se niz poveću padinu naa kojoj su rasli kaktusi i raznorazno bodljikavo bilje. Svakim je udarcem u tlo zaurlao od bola tako da se cijela Međualbanija tresla! Auto se zaustavi, a iz njega izađe Stanimirović. Bobo je bio jako sretan što ga vidi. Ispričao mu se, na što je Stanimirović rekao: «Sva sreća da sam pijan jer sam htio zgaziti tebe, ali kako vidim duplo, pogodio sam Gojka...» na što su oboje crknuli od smijeha, stresli su skupa bocu rakije i zaspali na par sati. Ipak su zaslužili su odmor.

Samirramizova vojska je već bila blizu grada. Već su čuli zvukove harmonke i zavijanje Super Silve. Pritisak u gradu je rastao. Rajkova vojska je već došla do Travulje i zauzela položaje. Bližio se napad.


Glava 4.
«Bitka nad bitkama»

Samirramizova vojska šizofreničnih pekara koji slušaju turbo folk je došla pred vrata Travulje. Napad je počeo. Rajkova i Čempresomirova vojska je počela bacati kamenje na pekare, ali su morali gađati u noge, jer su im glave bile tako tvrde i tupe od turbo folka da im nisu ništa mogli učiniti. Vrata grada su bila zabarikadirana, ali sve jedno su pružala slab otpor naletima glava šizofreničnih pekara. Vrata su ubrzo popustila. Prva razina grada je pala.
Vojska, zajedno sa Grgom i Papkom se povukla na drugu razinu i zabarikadirala druga vrata. Kako im je ponestalo kamenja, počeli su bacati na njih sve raspoloživo. Bacali su veš mašine, stare auto djelove, kore od banane, tanjure, žene djecu, pametni muževi punice... pa da ne nabrajam dalje. Poslužile su im i bačve s vodom. Alkohol je pre vrijedan. Bez vode se može preživjeti do tri dana, ali bez alkohola... uvrh glave 24 sata.
Kralj Čempresomir je mislio da je sve izgubljeno. Htio je umrijeti junačkom smrći te se zavaljao u benzin i zapalio. Čak mu ni to nije bilo dosta pa se još i bacio sa nebodera na šizofrenične pekare koji slušaju turbo folk. Dok je padao vidio je da se prema rulji približava poveća vojska na čelu s Anđelkom, ali čovjek nema krila pa je, jebi ga, pao.
Anđelko je dao znak za juriš, te su Lobotomijan, Gnoj i metalci napali, a Anđelko je ostao po strani i češkao jajca. Metalci su se borili žestoko. Kidali ruke, čupali uši, pili krv na slamku. Gnoj i Lobotomijan su se odlučili na još jedno natjecanje, tko će jače podrignuti. Prvi je podrignuo Lobotomijan, te je time pobio sve pekare u krugu od 50 metara, zatim je podrignuo Gnoj sa katastrofalnim posljedicama... ovaj je pobio sve živo, ne smo pekare u krugu od 100 metara, a Lobotomijana je bacio u komu. Bitka se nastavila nevjerojatnom silinom! Travulja se još i dalje držala, Gotičari nisu posustajali, Gnoj i Lobotomijan su se svađali tko je pobijedio, a Anđelko... On je prestao češkati jajca i krenuo je u napad! Švercanom katanom je počeo vaditi izutrice iz šizofreničnih pekara kao ribama u ribarnici. Naši junaci su se junački borili sve dok nisu priklali zadnjeg šizofreničnog pekara koji sluša turbo folk. Sada je bilo vrijeme za feštu i svi su se išli zapiti i plesati na grob Čempresomira. Ponovo su pišali da blagoslove tlo, rigali na haube policijskih auti i palili kartonske vrećice sa psećim govnima ljudima pred vrata. Travulja se vratila u normalu, no Grgu je sada brinulo nešto drugo... Kako će bobo proći kraj Samirramizovog budnog oka sve do njegove uklete pećnice!?


Glava 5.
«Mamac»

Grga je razgovarao sa Anđelkom i ekipom, nisu znali kako pomoći Bobu pa su se zapili da dobiju inspiraciju. Inspiracija ih je pukla tek nakon osme bakse pive, dvadesetog pišanja i trećeg riganja. Anđelko je smislio dobar plan. Doći će ispred Samirramizove pečenjare i skrenuti pozornost na sebe, pa će Bobo i Stanimirović moći uništiti burek bez straha. Kad su smislili plan, nije im se dalo krenuti prema pečenjari, pa su sjeli i popili još jednu baksu.
Sutradan su krenuli prema Samirramizovoj pečenjari. Kad su došli pred vrata počeli su izazivati Samirramiza. Anđelko mu je mahao zapljenjenim porno časopisom pred očima, Lobotomijan je radio budalu od sebe, Grga mu je pokazao golu guzicu, a Gnoj je jednostavno smrdio kao tvor. Samirramiz je zagrizao mamac.

Bobo i Stanimirović su se uspjeli ušuljati u pečenjaru neprimjećeni. Ušli su u kuhinju i Bobo je bacio burek prema mikrovalnoj, ali od nekuda se stvorio Gojko i skočio je za burekom i zajedno s njime, uletio u mikrovalnu. Krenuli su prema van, kad je mikrovalna eksplodirala! Bobo i Stanimirović su odletjel kroz prozor. Bobo je lupio glavom u banderu, a Stanimirović se jajima dočekao na obližnje stablo, a da bi stvar bila bolja, Gojkova noga mu je završila u guzici. Burek je bio uništen. Samirramiz pobijeđen, jednom zauvijek!

Grga i ekipa su brzo reagirali i uzeli onesvještenog Bobu, dok si Stanimirovića putem vukli za jaja. Bobo se probudio u šok sobi i luđačkoj košulji. Grga je došao do njega, pokazao mu tri prsta i pitao ha: «Koliko prstiju vidiš!?» na što je Bobo odgovorio: «Hiljadutrista... Joj što me boli glava!». «Dobro, glavno da si pijan. sada ti mogu skinuti košulju.» reče Grga. Bobo se onda sjeti: «Čekaj malo! Ne smrdiš po govnima! više nisi prljav i sivi... ti... ti si bijel!?», a grga mu odgovori: «Šta ti glupane mali misliš da se ja ne perem, ko ti!? Pogledaj se! Muhe bježe od tebe koliko smrdiš, a meni nešto govoriš o higjeni!». Bobo nije imao što komentirati.
Kad su se svi oporavili, krenuli su u grad Travulju. U Travulji se okupilo cijeli narod Međualbanije i svečano su zapalili grm marihuane na glavnome trgu. U roku od nekoliko sati, Međualbanija je bila napušena kao nikada u životu i svi su po prvi puta u povjesti Međualbanija bili sretni i zadovoljni.


Glava 6.
«Epilog»

Bobo, Stanimirović, Mirko i Papak su se vratili u svoje rodno selo, «Buhtlju sa sirom». Život se vratio u normalu. Sve što je ostalo, bilo je samo bolno sjećanje. Bobov djed Baraba Smrad se pridružio pijanim Vatrogascima, koriste ga kao sirenu. Povuku ga za jaja a ona se dere. Boromir je napokon dočekao policiju te su ga onda oni obradili pendrekom, naime, pronašli su njegov DNA u pišalini na policijskom autu kojega je ekipa popišala za vrijeme vijećanja u vatrogasnom domu. Grga je otišao u mirovinu i oženio se sa Nevenom Ciganovićem i osnovao prvi gay club u Međualbaniji. Anđelko je okrunjen za kralja u gradu Travulji, te se vratio na svoje zakonito mjesto «gradske budale» kao sin Bukvimirovića. Sir Lobotomijan je pokrenuo kliniku za navikavanje na alkohol, svakim se danom sve više i više mladih prijavljuje u tu kliniku. Gnoj je otvorio auto praonu za policijska vozila gdje vozila peru pišalinom, te im potajno guraju banane u auspuh. Rajko je umro od dosade, na pogreb su mu došli pop i pogrebnik. Procesija nije dugotrajala, s obzirom da nitko nije došao na posljednji ispraćaj, samo su ga ubacili u kantu za smeće uz popove riječi: «Pepeo pepelu, prah prahu, zlatne ribice kanalizaciji i Rajko smetlarima.». Stanimirović se oženio za prvu drolju bordela «Gang-Bang». Kuja ga je preveslala i sada plaća tri alimentacije i traži posao na birou. Mirko i Papak su počeli sa uzgojem marihuane uz pomoć drveća nafiksanoga morfijem, sklopili su unosan posao sa stričekom Escobarom. Naš junak Bobo je počeo pisati haiku poeziju i počeo se prodavati na japansko tržište kao «jeftina roba za muškarce», dvije najpoznatije pjesme su:

1:
«Uzmi meso ili sir
umotaj u tjesto
kad sve zadimiš
burek je gotov»

2:
«Rastrgao, ubio
krv popio, mozak prosuo
Gojko, mojeeee zljatooooooo!»

Bila je to priča o Gospodaru bureka, priča koja je zaživila u srcima svih nas, priča o malome šiptaru koji je svojom nesebičnošću i nepromišljenošću spasio Međualbaniju i svoje prijatelje, pa kakvi god bili.
Nije važno kakvi ste, crni ili bijeli, žuti ili crveni, mladi ili stari, smrdite li na alkohol ili se drogirate, jedete li govna ili kolače, bili homo, bi ili heteroseksualci, bili normalni ili ludi da bi vas trebalo zatvoriti u posebnu ustanovu gdje i kreveti imaju zatvorske čelične rešetke... uvijek postoji neki mali šiptar koji je dovoljno glup da riskira svoj život za vaše dobro.

Kraj priče o gospodaru bureka.

Autor:Rakija

Be cool and smoke it well!!!smokin:

Post je objavljen 28.02.2007. u 23:21 sati.