Prije nekoliko mjeseci usnula sam predivan san.
Bila sam kurtizana duge smeđe kovrčave kose po imenu Satine.
Satine Chevalier.
Djevojka koja je polovicom 19. stoljeća dovedena iz Pariza u Habsburšku monarhiju.
Zbog neimaštine otac ju je prodao mađarskom plemiću Donassyju koji ju je poveo sa sobom u Beč.
Odveli su je tamo s namjerom da razdjeviči mladog cara Franju Josipa.
Stajala je na mostu gledajući široki plavi Dunav, odjevena samo u crvenu krinolinu, zaogrnuta tamnoplavom pašminom.
Na usta je nanijela crveni ruž.
Uskoro je stala kočija optočena zlatom u kojoj ju je čekao mladi car odijeven u bijelo-plavu svečanu odoru.
Nježno ju je poljubio i satima su razgovarali vozeći se u krug Ringom.
Gledala je nježno u njegove plave oči i upijala svaku njegovu riječ. Očarao ju je.
A potom je naredio kočijašu da ih odvede do Pratera.
Kočija se zaustavila pored puteljka.
Bila je predivna prosinačka noć i pokoji zalutali prolaznik nije ih ometao.
Imala ih je nekoliko prije njega, ali prvi je puta te noći osjetila žar.
Nikad se ne bi reklo da mu je to bilo prvi put.
Njihova su se tijela satima ljuljala u zajedničkom ritmu.
Odveo ju je do njenog pansiona u ulici Alser, do malog mračnog sobička.
Viđali su se skoro svakog dana, ponekad je dolazila i u njegovu palaču.
Voljeli su se strasno.
Ali on je onda upoznao svoju rođakinju Elizabetu zvanu Sissi.
Srce joj se slomilo u tisuću komadića.
Prestao je dolaziti po nju, ni pisma više nisu stizala.
Upoznala je drugoga, bogatog i zgodnog mladog plemića, udala se za njega i rodila mu sina i dvije kćeri, ali do smrti nije mogla izbiti iz glave mladog plavookog cara.
Da, tako je nastala Satine. Satine Chevalier. Danima nisam mogla izbiti taj san iz glave...
Ta je djevojka u snu jako sličila meni. Kovrčava bujna kosa, zelene oči, puna usta.
Ranjiva sanjarka koja vjeruje u pravu ljubav.
Da, ja sam Satine. Dobro došli u moj svijet...
Post je objavljen 28.02.2007. u 01:23 sati.