Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/berix

Marketing

Iskrenost

Nastojim biti iskren prema drugima što je više moguće, ali o tome se uopće ne radi u ovom postu.
Ovaj post je posvećen isključivo iskrenosti prema samom sebi.
Još nekad davno došao sam do načela broj 1 u mom životu:
Budi iskren prema samome sebi. To je glavni način da sam sebi budem najbolji prijatelj. kiss

Po meni, u našoj evoluciji je iskrenost vrlo bitna.

Konkretno to u praksi znači sljedeće:
Ako nešto želim, tada je u redu to priznati sebi iako to nije u skladu sa moralno-etički-zakonskim normama. Koliko god to bilo griješno i etički neprihvatljivo, prava istina je da to jedan dio mene želi. Samim time što to sebi priznam, to ne znači da ću to i napraviti. Također, i ne vjerujem da ću zbog toga goriti u paklu (iako neki tvrde "ne sagriješi mišlju, riječju, djelom i propustom" - ali neću sada o njima). Prava istina je ta da neki dio mene, iz tko zna kakvog razloga, je to zaželio u tom trenutku. Priznati sebi da je to činjenica, nije po meni nimalo griješno. Štoviše... No ja sam se u prošlosti ponašao kao da je to griješno i onda zbog toga potiskivao, no to nije riješilo niti želju, niti mi pomoglo da se osjećam bolje. No kada sam počeo prakticirati iskrenost prema samom sebi, i jednostavno bez emocija prihvatio činjenicu da neki dio mene u tom trenutku želi X, često je ta želja sama nestala - bilo je dovoljno prestati pružati otpor. Kažem često, jer nije uvijek nestala - ali bi se svaki put osjećao bolje i ne bi mi više smetalo to što imam tu "sramotnu" želju.

Analogno tome vrijedi i:
- ako mi nešto smeta, tada je u redu to priznati sebi iako nikako po vanjskim kriterijima nije u redu da mi to smeta, iako to nije u skladu sa onim što želim biti, iako sam to trebao već odavno riješiti...
- ako se nečega bojim, tada je u redu to sebi priznati, koliko god bi bilo potpuno normalno da nemam taj strah.

Nije grijeh sebi priznati trenutno činjenično stanje - po meni je puno nezdravije lagati sebe, nego li biti iskren.

Ukratko, često se energija problema sastoji od dvije komponente:
1) problema samog (npr. nekog straha, nemoralna želja, i sl.)
2) strah da imamo problem - ovo nas tjera na potiskivanje, zavaravanje. Na temelju potiskivanja, osjećamo se kao "dobro" - ali zapravo znamo da nešto nije u redu. Da li vam se to kada dogodilo?

I ako nismo u stanju biti iskreni sami sa sobom, tada imamo dvostruki problem. Međutim, ako smo iskreni sami sa sobom, tada barem više nema 2. komponente. A često i prva komponenta izgubi na svoj snazi ako smo je u stanju samo promatrati bez ikakvog osuđivanja i prihvatiti trenutno činjenično stanje. Ovo sa tihim promatranjem bez osuđivanje je jedna vrlo, vrlo važna stvar i u nekom od budućih postova ću pisati više o tome. yes

Iskreno, ponekad je tako teško biti potpuno iskren sam sa sobom. Meni, čak i sada nakon toliko godina, to ponekad ne uspije, jer su neki dijelovi moje podsvjesti toliko vješti u potiskivanju nekih stvari koje me je strah priznati. Ali, iako potisnuti isto imaju utjecaja na mene i moje ponašanje, što znači da sam ja taj koji gubi zbog toga. S druge strane, veseli me to što postajem sve bolji i bolji u prakticiranje iskrenosti prema samom sebi...

Post je objavljen 28.02.2007. u 08:44 sati.